1/6
Fruška Gora
obići se mora
Jesen 2018
Nedelja,
14.10.2018.
Pre
početka reportaže, malo uvodnog blebetanja ... 
Daklem,
radni naziv ove teme je bio ...
"Oj svjetla majska zoro, majko naša Fruška Goro"
... ali pošto je u pitanju jesen, a ne proleće, ko se još seća maja
(Vučić nema ----), druga varijanta je bila ...
"Budi muško, popni se na Montefruško"
Ili možda ... Hmmmm ... Ipak bolje da ne ...
Na pamet su mi padala svakakva čuda (Vučić nema ----) ... 
Na kraju se opredelih za ovaj ne toliko inventivan naslov ... Al' sad,
šta je tu je ...
Elem, povlačenjem Panonskog mora Fruško ostrvo postade gora, te su se
stvorili svi uslovi da se kopnenim prevoznim sredstvom
poznatijim
pod kolokvijalnim nazivom "automobil" može uspeti sve do samog vrha tog
uzvišenja ...
A to nije
nimalo lako, jer što bi kaz'li u onoj reklami: "Eeeee, planina je to!"
... 
Dosta sam kenj'o, sad da počnem sa reportažom ... 
Daklem, osvanula je nedelja, 14. oktobar tekuće godine ... 
U susret nam je pohitao prelep jesenji dan okupan umilnim sunčevim
zracima koji su čitavom paletom živopisnih boja
ulepšavali
raznolikost pejzaža zanjihanih igrom lahora i opijenih mirisima
netaknute prirode ...
(zapamtite
ovu rečenicu, zatrebaće vam kad deci budete pisali sastave iz srpskog
jezika & književnosti) ... 
Kanda i dalje serendam ... 
Žuta Strela se nepunih dvadeset i četiri časa pre ovog opisa osvežena
vratila sa tretmana kod majstora Teče i sa radošću je prihvatila
Gocinu i
moju naprasnu odluku da se malo provozamo do Fruške gore i provedemo dan
na svežem vazduhu ... 
Dok sam ja raspaljivao mašinu, Goca je skoknula do obližnje pekare da
nas opskrbi dovoljnim zalihama hrane,
jer smo
planirali da ručamo tek po zalasku sunca, ne bi li u potpunosti
iskoristili sunčani deo dana ... 
I tako, Žuta Strela je spremna za pokret ... 
(za
razliku od onog plavog zasranog Kadeta koji se sa tog fenomenalnog
parking mesta ne pomera već više od godinu dana, a uredno je
registrovan) ... 


Gužve u
saobraćaju nema, te odmah izlazimo na Autoput Bratstva i Jedinstva,
pravo ka Rumi ... 

U skladu sa svojim imenom, red je da se Žuta Strela malo razmaše i da
sebi oduška nakon devetomesečnog čamljenja u garaži
i mesec
dana gradske kreni-stani vožnje od posla do kuće i nazad ... 

Ko to kaže, ko to laže, da nismo konkurentni učesnici u saobraćaju
... 

U retrovizoru nikog, pred očima ravan put, GS k'o duša mekan, a meni je
pomalo krut ... 
Po
silasku sa autoputa situacija se nije bog zna kako promenila ... 
Pred nama
i dalje ravan put, u daljini se nazire neko uzvišenje, a svud okolo ni
žive duše ... 

Prođosmo tik uz Rumu, pa zapucasmo pravo za Irig ... 
S obzirom
da volimo da dan natrpamo aktivnostima i više nego što treba, prethodno
veče smo bacili pogled na sve tačke od interesa na Fruškoj gori,
pa šta
stignemo da obiđemo stignemo, a šta ne stignemo, biće još prilika
... 
U Irigu skrećemo desno i stižemo na prvo odredište - Manastir Krušedol
... 

Jedna
pozerska pred ulazom u manastir ... 

Evo malo opštih podataka o manastiru Krušedol ...
Manastir
Krušedol je bio zadužbina Brankovića, poslednjih despota u
Sremu. Hram je posvećen Blagovestima Presvete Bogorodice.
Smatra se da je izgradnju manastira započeo despot Đorđe
Branković (monah Maksim) početkom XVI veka i da je trajala
50 godina. Zbog bogate istorijske riznice, čuvenog
ikonostasa i mnogih relikvija, ovo je bio jedan od
najznačajnijih srpskih manastira. Danas manastir privlači
pažnju i kao mauzolej – pored moštiju svetih Brankovića, tu
počivaju i mošti patrijarha Arsenija III Čarnojevića,
kneginje Ljubice Obrenović, kralja Milana Obrenovića i
mnogih drugih. |
Fotografisanje
unutrašnjosti samog manastira je zabranjeno, ali smo zato škljockali
foto-aparatom svuda unaokolo ... 



I još
malo detalja ... 




Tu smo svratili i do restorana "Krušedolka" na prepodnevnu kaficu i
limunadu ... 



Pa jedna tura neobaveznih fotografija ... 


Napojeni osvežavajućim napicima, bili smo spremni za nastavak
putešestvija ... 

Da li je ovaj put uzak ili uzan ... 

U svakom slučaju, lečka je planirano proširenje ... 