6/6
Sunce je
lagano počelo da zalazi, te je došlo vreme i za klopu ... 
Izbor je pao na lovački restoran "Fruškogorska Lugarnica" u Maloj Remeti
... 

Restoran je veoma simpatičan, uređen u starinskom stilu, sa dosta
interesantnih detalja ... 
Seli smo za sto u dvorištu i za početak naručili šveps i limunadu
... 

Sve goste je sa velikim interesovanjem nadgledala kuja sasvim logičnog
imena - Žujka ... 

Bogami, ume da pozira kao prava manekenka ... 

Sa
zalaskom sunca, vetar se razduvao i prilično je zahladilo, tako da smo
se prebacili u kačaru ... 
Tu smo takođe zatekli par interesantnih, pa čak i neobično čudnih
detalja ... 


U međuvremenu stigla je i klopa ... 
Paprikaš od divljači sa testeninom i kobasice od divljači sa
krompirićima ... 

E pa, prijatno !!! 

Pošteno se najedosmo, te je došlo vreme za povratak kući ... 
Žuta Strela nas je spremno čekala na parkingu restorana ... 

Sve u svemu, vreme nas je baš poslužilo, a mi smo se fenomenalno
proveli, uživali u prirodi i videli dosta zanimljivih i lepih lokacija
... 
Naravno, zbog kraćeg dana nije bilo dovoljno vremena da se obiđe sve što
smo planirali, poput već spomenutih spomen-obeležja Kamenolom i
Stručica,
zatim
manastira Velika Remeta, Grgeteg, Šišatovac, Kuveždin i drugih, potom
spomen-obeležja Lepinjica, Rohalj baze i Jabuka,
Pinkijevog
groba i naravno mesta na kojem je po naređenju onog satrapa i njegove
veštice ubijen i zakopan Ivan Stambolić ... 
Naravno, biće još prilika da se sve to obiđe ... 
S obzirom
na nedostatak vremena i želju da što više toga obiđemo u jednom danu,
opredelili smo se za lokacije koje se lako pronalaze
i do
kojih se lako stiže automobilom, pa smo opet i neke od njih propustili
... Nažalost, dosta toga je loše obeleženo, a što se fruškogorskih
jezera tiče,
nismo
bili sigurni da li je uopšte moguć normalan pristup njima ...
Na
primer, nisam imao pojma da je Ledinačko jezero, jedan od nekadašnjih
dragulja Fruške gore, potpuno ispražnjeno i bespovratno uništeno ... 
A što se tiče Stražilova, spomenika
Branku Radičeviću i njegovog groba, to smo ionako planirali da posetimo
neki drugi put,
uz
obilazak Sremskih Karlovaca, jer je samo za te značajne lokacije
potreban jedan zaseban dan ...

U svakom
slučaju, najbitnije je da smo omogućili plućima da za promenu malo
čistog vazduha udišu (Vučić nema ----) ... 
I tako krenusmo kući, ponovo tik uz Rumu do Autoputa Bratstva i
Jedinstva ... 
Već smo
duboko zašli u mrak kad smo stigli u Beograd ... Naravno, usledio je lov
na slobodno parking mesto ...
Nekoliko
puta mi je došlo da surduknem u neki jendek onog nepokretnog zasranog
Kadeta pomenutog na početku ove reportaže ... 
Ipak, napokon uletesmo u jedno slobodno mesto u Bulevaru Kralja
Aleksandra ... 

I eto, to bi bilo to ... 
Kao što to obično biva na kraju svake reportaže, usledio je odlazak na
spavanjac ... 

● ● ● ●
●
Ma, kakva
bi to reportaža bila da nakon nje ne usledi poduži epilog ... 
Elem,
smatram da bi ova reportaža od političkih komentara trebala da se sačuva
(a Vučić može da ga ----),
jer će u
protivnom smisao ovog sajta o Citro-putovanjima da se sruši (a Vučić
može da ga ----) ... 
Političke debate su, kao što je to praksa do sada i pokazala, mnogo
pogodnije za temu "Humor" ... 
Inače, moram da napomenem da u ovoj temi nije bilo nikakvog vređanja na
političkoj osnovi ... 
Jeste tu
i tamo provejavala zajebancija na ličnoj osnovi, ali valjda se može
progledati kroz prste jednom infantilnom diplomiranom inženjeru
računarstva
i informatike, koji je samom činjenicom da je odlučio da ostane u ovoj
zemlji dokazao da mu nisu baš sve koze na broju ... 
A ako se kojim slučajem dopični uvredio (iako ovde nije izneta nijedna
neistina što se tiče njega, on zaista nema ----, i može da ga ----),
slobodno
može da se žali upravi vodovoda na bilo koji deo teksta za koji smatra
da je narušio njegov duševni mir (ako dopični uopšte ima dušu) ...

Neeego, ja opet serendam ... 
Pre nego
što završim sa trabunjanjem, ne mogu a da ne prokomentarišem zabranu
fotografisanja unutar verskih objekata ... 
Postoji
mogućnost da je takva odluka donesena na nivou same SPC, jer su možda
dobili sugestije iz Zavoda za zaštitu spomenika
da se
zabrani fotografisanje, zbog opasnosti od oštećivanja starih fresaka i
ikona u samim manastirima ...
Takvo
objašnjenje donekle ima smisla ...
Međutim, prilikom obilaska drugih verskih objekata po Evropi (katoličke
i protestantske crkve, katedrale i manastiri),
obično
stoji zabrana korišćenja blica u unutrašnjosti objekta, jer je
blic zapravo taj koji dovodi do oštećenja fresaka ... 
Slično je
i sa zabranom korišćenja blica u pećinama ili u galerijama gde su
izložene umetničke slike ...
Dakle,
samo fotografisanje je dozvoljeno, ali bez upotrebe blica ... 
Potpuna zabrana fotografisanja je prisutna obično na mestima gde se
naplaćuje ulaz i gde je na snazi zaštita autorskih prava
ili na
vojnim lokacijama od strateškog značaja ... Manastiri ne spadaju ni u
jednu od te dve kategorije ... 
E sad, interesantna i pomalo groteskna je bila situacija koju smo
doživeli unutar kompleksa manastira Rakovac ...
Fotografisao
sam spoljašnjost manastira i crkveno zvono, kad je žena koja je unutra
bila za pultom gde se prodaju suveniri, sveće i druge stvari,
izašla i
rekla da iguman ne dozvoljava ni fotografisanje spoljašnjosti zgrade
manastira niti dvorišta manastira ... 
Bogobojažljivo
je pokušala da ponudi ne baš razumljivo objašnjenje u smislu -
otkrivanje lokacije, bombardovanje, potencijalna meta, bezbednost
... 
U svakom
slučaju, ispoštovali smo doneto pravilo, te otud samo dve fotografije
spoljašnjosti manastira Rakovac ...
Naravno
da mi ne pada na pamet da sad nešto tajno fotografišem mimo pravila, da
se šunjam i izigravam špijuna ...
Ali, iskreno, odluka o potpunoj zabrani fotografisanja mi je potpuno
nejasna i ne slažem se sa njom ... 
Štaviše
smatram da je potpuno pogrešno braniti ljudima da fotografišu bilo koje
mesto od kulturnog, umetničkog, istorijskog ili nekog drugog značaja,
naravno,
pod uslovom da je to odrađeno primereno toj lokaciji ... 
Fotografisanjem
takvih mesta i prikazivanjem takvih fotografija umnogome se doprinosi
širenju svesti o prirodnim ili kulturno-istorijskim lepotama,
pa će
neko ko možda nije ni znao da takvo mesto postoji poželeti da ga poseti
... 
Kao što rekoh, fotografisanje mora da bude primereno lokaciji i bez
nanošenja bilo kakve štete ... 
Na
primer, fotografisaću spomenik Nikoli Tesli kod Elektrotehničkog
Fakulteta na primeren način,
a neću
sesti na njegovu otvorenu knjigu ili ga uzjahati za vrat da bih ispao
faca na fotografiji ... 
A svakako bi ova reportaža bila kompletnija da su tu i slike
unutrašnjosti svih manastira koje smo obišli ... 
U svakom
slučaju, poenta ove reportaže je da se vidi kako naša zemlja ima pregršt
kako prirodnih, tako i kulturno-istorijskih lepota,
kojih
nažalost nismo ni svesni i koje zahvaljujući nezainteresovanosti i
nemaru većine lagano postaju zapuštene i padaju u zaborav ... 
Svi mi
moramo da se još mnogo potrudimo da počistimo sopstveno dvorište od
gamadi koja zagađuje prirodu,
da ne
bismo naletali na đubre na svakom koraku, kese koje vise sa drveća,
plastične flaše koje plutaju rekama,
stare veš
mašine, šporete i crknute životinje bačene pored puta ili uz reke
... 
Obično
takvo ponašanje ispoljavaju zadrti i zatucani kvazi-patrioti kojima je
vrhunski čin patriotizma da zviznu četir' 'C' na grudi ili na čelo,
a da
pritom pljuju po ulicama i bacaju pikavce gde stignu, pišaju komšiji na
kuću, prave sranja na utakmicama, kradu patike iz izloga,
mrze sve
što im je strano i nerazumljivo, a u inostranstvu nas predstavljaju kao
najgore primitivce ... 
E, kako
bi ova zemlja (u smislu geografske odrednice, a ne države) blistala kad
bismo mi izašli iz rijalitija
i
počeli malo drugačije da posmatramo i negujemo svet i prirodu oko sebe
... 
Eto,
sad je definitivno kraj ove reportaže ... 
KRAJ