3/4
Nastavljamo
dalje ... Vraćamo se ka Dijani da bismo se spustili u centar Topole, gde
se nalazi Karađorđev konak ... 
Još jedan samoslik, ovaj put sa maskom ... 

Malo poziranja uz Dijanu ... 

A tu je pozirao i jedan lokalni cuko ... 

Ulazimo u
Karađorđev grad ... 

Vođa Prvog srpskog ustanka, Karađorđe Petrović, nastanio se uoči ustanka
u neposrednoj blizini Topole ...
Postavši veliki vožd, Karađorđe je od Topole napravio svoju prestonicu,
podigavši između 1811. i 1813. godine utvrđen grad
koji je
bio opasan šancem, sa trospratnim kulama i bedemima za odbranu ...

Unutar utvrđenog grada nalazili su se porodični i gostinski konak kao i
crkva posvećena Rođenju Presvete Bogorodice, poznatija kao Karađorđeva
crkva ...
Njena
zvona su bila izlivena u topolivnici u donjem gradu Beogradske tvrđave i
to su bila prva zvona koja su se oglasila u slobodnoj Srbiji ...

Slomom Prvog srpskog ustanka i povratkom turske vojske, srušen je i
zapaljen Karađorđev grad,
a usponom
kneza Miloša i smaknućem Karađorđa, Topola gubi na značaju ...
Do danas
je očuvan restaurirani Karađorđev konak sa kulom, crkva sa zvonikom i
školska zgrada ...
Spomenik
voždu Karađorđu podignut je pred Drugi svetski rat, na temeljima
prvobitne Karađorđeve kuće brvnare ...

"Ovo je živ Karađorđe, mrtvog ne pravim bre... Direktor akademije
Sreten Stojanović u Beogradu napravio Karađorđa i drži... poštaplje se
sas sabljom..."
Šalu na stranu, Karađorđe Sretena Stojanovića se nalazi u Beogradu, u
blizini Hrama Svetog Save,
podignut
je u bronzi 1979. godine i on se poštaplje sabljom ...
Doduše, i
ovaj Karađorđe se poštaplje, ali njegov autor je vajar Petar Palavičini
...
Spomenik
Karađorđu u njegovom rodnom mestu Viševcu se ne poštaplje, ali ni to
nije "Živ Karađorđe" ... 
Zapravo,
"Živ Karađorđe" je najpoznatiji spomenik koji nikada nije izliven u
bronzi (Zoki kaže da je kriv Ljubiša livac) ... 
Čikica koji nas je sve nasmejao na čuvenim snimcima je zapravo veoma
poznat i cenjen vajar Slavomir Miletić,
rođen
1930. godine koji i dalje živi i radi u Holandiji ... 
Studirao
je na akademiji lepih umetnosti u Parizu (1959-1962), a potom se oženio
holanđankom i nastanio u Zandamu ...
Njegova
najpoznatija skulptura je De Houtwerker (stolar) napravljena 1963.
godine, dok je još bio neafirmisani vajar,
koja je
bila postavljena u Zandamu, ispred fabrike prehrambenih proizvoda u
kojoj je tada radio ...
Međutim,
gradskim ocima i konkurentnim umetnicima se to nije svidelo, pa je kip
uklonjen i uništen ...
Međutim,
sami građani su želeli da se ta skulptura vrati na mesto, te je napokon
to i učinjeno ...
Slavomir
je čuvao kalup, te je kip ponovo izliven i 2004. godine postavljen na
isto mesto ...

Nego, da
mi nastavimo dalje ... 
Crkva
Rođenja Presvete Bogorodice je sagrađena kao zadužbina Karađorđa
Petrovića ...
Zidana je
od lomljenog kamena, a građevinski radovi su bili i započeti i privedeni
kraju 1811. godine ...
Uz
zapadni portal podignuta je kamena jednospratna kula-zvonik, koja je
istovremeno služila
i kao
jedna od četiri odbrambene kule utvrđenog Karađorđevog grada ...
Završni
radovi, patosiranje poda kamenom iz Studenice, ikonostas koji je uradio
zograf Jeremija Mihailović
i freske
koje je živopisao ustanički vojvoda Petar Nikolajević - Moler, bili su
gotovi do jula 1813. godine,
međutim
iste godine, neposredno nakon završetka crkve, došlo je do sloma Prvog
srpskog ustanka,
te je
crkva ubrzo zapaljena i pretrpela je znatna oštećenja ...

Karađorđe je unutar crkve sagradio za sebe grobnicu ispred oltara ...
Kada se
Karađorđe nakon četiri godine izgnanstva vratio u Srbiju, ubijen je
1817. godine po nalogu Miloša Obrenovića ...
Njegovo
telo je sahranjeno na mestu ubistva, a odsečena glava je odnesena u
Beograd, a zatim u Stambol ...
Knjeginja
Ljubica je kumovo telo 1819. godine prenela u njegovu zadužbinu u
Topolu, a sledeće, 1820. godine,
knez
Miloš je sagradio grobnicu desno od ulaza u crkvu i tu premestio
Karađorđevo telo ...
Tek 1837.
godine je Karađorđeva glava doneta iz Beograda i sahranjena u crkvi ...
Tu je
počivao sve do 1930. godine kada je prenet u novosagrađenu Crkvu Svetog
Đorđa na Oplencu ...
Uz stazu okolo crkve nalaze se grobnice i drugih pripadnika dinastije
Karađorđević,
čiji su
posmrtni ostaci takođe naknadno preneti u mauzolej na Oplencu ...


Moram priznati da me je iznenadio motiv
mrtvačkih glava na pojedinim nadgrobnim pločama ...
Nakon
obilaska Karađorđeve crkve prelazimo na Karađorđev konak ... 

Po sopstvenoj zamisli, Karađorđe je 1811. godine konak podigao kao svoj
dvor, odnosno svoju rezidenciju ...
Konak je
sazidan od kamena u krečnom malteru, tako da je on istovremeno bio i
južni zid utvrđenja Karađorđevog grada,
povezan
sa jugozapadnom gradskom kulom ...
Sačuvan
je deo konaka, u nastavku jugozapadne kule, a deo prema crkvenom zvoniku
je porušen 1877. godine prilikom gušenja Topolske bune ...
Današnji
izgled i enterijer, sa nadzidanom kulom do visine koju je mogla imati u
vreme podizanja,
konak je
dobio u rekonstrukciji i konzervaciji koju je 1965. godine izveo Zavod
za zaštitu spomenika kulture SR Srbije ...
U konaku je stalna izložba ličnih predmeta vožda Karađorđa i autentično
oružje iz Prvog srpskog ustanka ...
Jedan od
najzanimljivijih eksponata je originalni liveni Karađorđev top iz 1812.
godine, poznat pod imenom "aberdar" (što na turskom znači - glasnik) ...
Na topu
nedostaje desna ručka koju je kralj Petar I Karađorđević iskoristio kao
osnovu za sve krunidbene insignije, uključujući i samu krunu,
želeći da
simbolično poveže svoju vladavinu sa slavnom vladavinom svoga dede ...

I u ovom
muzeju je dozvoljeno fotografisanje bez upotrebe blica, tako da evo
nekoliko fotografija izložbenih predmeta ... 



U
dvorištu ispred konaka nalazi se i jedan top iz Prvog svetskog rata
... 

Sedamo u Dijanu i krećemo polako nazad ... Ponovo prolazimo kroz Topolu
...
Na
glavnoj raskrsnici se nalazi istorijska zgrada pošte i spomenik junacima
pomrlim za oslobođenje i ujedinjenje srpstva 1912-1918 ... 

