3/4

Nastavljamo dalje ... Vraćamo se ka Dijani da bismo se spustili u centar Topole, gde se nalazi Karađorđev konak ...

Još jedan samoslik, ovaj put sa maskom ... 



Malo poziranja uz Dijanu ...



A tu je pozirao i jedan lokalni cuko ... 


Ulazimo u Karađorđev grad ...



Vođa Prvog srpskog ustanka, Karađorđe Petrović, nastanio se uoči ustanka u neposrednoj blizini Topole ...

Postavši veliki vožd, Karađorđe je od Topole napravio svoju prestonicu, podigavši između 1811. i 1813. godine utvrđen grad
koji je bio opasan šancem, sa trospratnim kulama i bedemima za odbranu ...



Unutar utvrđenog grada nalazili su se porodični i gostinski konak kao i crkva posvećena Rođenju Presvete Bogorodice, poznatija kao Karađorđeva crkva ...
Njena zvona su bila izlivena u topolivnici u donjem gradu Beogradske tvrđave i to su bila prva zvona koja su se oglasila u slobodnoj Srbiji ...



Slomom Prvog srpskog ustanka i povratkom turske vojske, srušen je i zapaljen Karađorđev grad,
a usponom kneza Miloša i smaknućem Karađorđa, Topola gubi na značaju ...
Do danas je očuvan restaurirani Karađorđev konak sa kulom, crkva sa zvonikom i školska zgrada ...


Spomenik voždu Karađorđu podignut je pred Drugi svetski rat, na temeljima prvobitne Karađorđeve kuće brvnare ...



"Ovo je živ Karađorđe, mrtvog ne pravim bre... Direktor akademije Sreten Stojanović u Beogradu napravio Karađorđa i drži... poštaplje se sas sabljom..."



Šalu na stranu, Karađorđe Sretena Stojanovića se nalazi u Beogradu, u blizini Hrama Svetog Save,
podignut je u bronzi 1979. godine i on se poštaplje sabljom ...
Doduše, i ovaj Karađorđe se poštaplje, ali njegov autor je vajar Petar Palavičini ...
Spomenik Karađorđu u njegovom rodnom mestu Viševcu se ne poštaplje, ali ni to nije "Živ Karađorđe" ...

Zapravo, "Živ Karađorđe" je najpoznatiji spomenik koji nikada nije izliven u bronzi (Zoki kaže da je kriv Ljubiša livac) ... 

Čikica koji nas je sve nasmejao na čuvenim snimcima je zapravo veoma poznat i cenjen vajar Slavomir Miletić,
rođen 1930. godine koji i dalje živi i radi u Holandiji ...

Studirao je na akademiji lepih umetnosti u Parizu (1959-1962), a potom se oženio holanđankom i nastanio u Zandamu ...
Njegova najpoznatija skulptura je De Houtwerker (stolar) napravljena 1963. godine, dok je još bio neafirmisani vajar,
koja je bila postavljena u Zandamu, ispred fabrike prehrambenih proizvoda u kojoj je tada radio ...
Međutim, gradskim ocima i konkurentnim umetnicima se to nije svidelo, pa je kip uklonjen i uništen ...
Međutim, sami građani su želeli da se ta skulptura vrati na mesto, te je napokon to i učinjeno ...
Slavomir je čuvao kalup, te je kip ponovo izliven i 2004. godine postavljen na isto mesto ...


Nego, da mi nastavimo dalje ...

Crkva Rođenja Presvete Bogorodice je sagrađena kao zadužbina Karađorđa Petrovića ...
Zidana je od lomljenog kamena, a građevinski radovi su bili i započeti i privedeni kraju 1811. godine ...
Uz zapadni portal podignuta je kamena jednospratna kula-zvonik, koja je istovremeno služila
i kao jedna od četiri odbrambene kule utvrđenog Karađorđevog grada ...
Završni radovi, patosiranje poda kamenom iz Studenice, ikonostas koji je uradio zograf Jeremija Mihailović
i freske koje je živopisao ustanički vojvoda Petar Nikolajević - Moler, bili su gotovi do jula 1813. godine,
međutim iste godine, neposredno nakon završetka crkve, došlo je do sloma Prvog srpskog ustanka,
te je crkva ubrzo zapaljena i pretrpela je znatna oštećenja ...



Karađorđe je unutar crkve sagradio za sebe grobnicu ispred oltara ...
Kada se Karađorđe nakon četiri godine izgnanstva vratio u Srbiju, ubijen je 1817. godine po nalogu Miloša Obrenovića ...
Njegovo telo je sahranjeno na mestu ubistva, a odsečena glava je odnesena u Beograd, a zatim u Stambol ...
Knjeginja Ljubica je kumovo telo 1819. godine prenela u njegovu zadužbinu u Topolu, a sledeće, 1820. godine,
knez Miloš je sagradio grobnicu desno od ulaza u crkvu i tu premestio Karađorđevo telo ...
Tek 1837. godine je Karađorđeva glava doneta iz Beograda i sahranjena u crkvi ...

Tu je počivao sve do 1930. godine kada je prenet u novosagrađenu Crkvu Svetog Đorđa na Oplencu ...

Uz stazu okolo crkve nalaze se grobnice i drugih pripadnika dinastije Karađorđević,
čiji su posmrtni ostaci takođe naknadno preneti u mauzolej na Oplencu ...




Moram priznati da me je iznenadio motiv mrtvačkih glava na pojedinim nadgrobnim pločama ...



Nakon obilaska Karađorđeve crkve prelazimo na Karađorđev konak ... 



Po sopstvenoj zamisli, Karađorđe je 1811. godine konak podigao kao svoj dvor, odnosno svoju rezidenciju ...
Konak je sazidan od kamena u krečnom malteru, tako da je on istovremeno bio i južni zid utvrđenja Karađorđevog grada,
povezan sa jugozapadnom gradskom kulom ...
Sačuvan je deo konaka, u nastavku jugozapadne kule, a deo prema crkvenom zvoniku je porušen 1877. godine prilikom gušenja Topolske bune ...
Današnji izgled i enterijer, sa nadzidanom kulom do visine koju je mogla imati u vreme podizanja,
konak je dobio u rekonstrukciji i konzervaciji koju je 1965. godine izveo Zavod za zaštitu spomenika kulture SR Srbije ...

U konaku je stalna izložba ličnih predmeta vožda Karađorđa i autentično oružje iz Prvog srpskog ustanka ...


Jedan od najzanimljivijih eksponata je originalni liveni Karađorđev top iz 1812. godine, poznat pod imenom "aberdar" (što na turskom znači - glasnik) ...
Na topu nedostaje desna ručka koju je kralj Petar I Karađorđević iskoristio kao osnovu za sve krunidbene insignije, uključujući i samu krunu,
želeći da simbolično poveže svoju vladavinu sa slavnom vladavinom svoga dede ...


I u ovom muzeju je dozvoljeno fotografisanje bez upotrebe blica, tako da evo nekoliko fotografija izložbenih predmeta ... 












U dvorištu ispred konaka nalazi se i jedan top iz Prvog svetskog rata ... 



Sedamo u Dijanu i krećemo polako nazad ... Ponovo prolazimo kroz Topolu ...
Na glavnoj raskrsnici se nalazi istorijska zgrada pošte i spomenik junacima pomrlim za oslobođenje i ujedinjenje srpstva 1912-1918 ...






~ nastavak ~

<< 1 2 3 4 >>

~ nazad na stranicu "Citro Susreti i Putovanja 2020" ~