3/12
U centru Travnika se nalazi i rodna kuća Ive
Andrića ... 

Rodna kuća je sada pretvorena u muzej ... 

Međutim, muzej se zatvara u 18h, tako da nam je preostalo da se
slikamo ispred ulaza ... 

U Travniku se nalazi još nekoliko objekata vezanih za Ivu Andrića
... 
U dvorištu Crkve Svetog Ivana Krstitelja nalazi se spomenik Ivi
Andriću sa tekstom: Ovdje je kršten zakoniti sin Antuna Andrića i
Katarine R. Pejić, Ivan Andrić,
dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1961.
godine.

A u jednom parkiću nalazi se interesantna skulptura, tačnije
trodimenzionalna žičana konstrukcija koja, ako se pogleda pod pravim
uglom,
predstavlja obrise crta lica Ive Andrića
...

Sledi nekoliko neobaveznih fotografija ...
Cica-maca koja nas je oprezno posmatrala sa jednog zidića ...


Vrabac sa pozamašnim zalogajem u kljuniću ... 

Reno 4 za kojeg nismo bili sigurni da li je učesnik skupa oldtajmera
ili ne ... 

Evo nas na mostiću preko reke Lašve ... 

A dole na obali reke odmara čitavo društvo pataka ... 

Jedan patak se vredno bacio u potragu za hranom ... 

I gnjurnuo da dohvati svoj zalogaj ... 

Sunce je polako počelo da zalazi, a stomaci počeli da krče ...


Dakle, vreme je da se ode na travničke ćevape ...


U ćevabdžinicu su otprilike u istom trenutku ušli i gosti iz Novog
Sada, inače naši poznanici sa travničkog susreta iz 2015. godine,
Sveta (sa leve strane) i Bogdan (sa desne
strane), a u sredini je Hari, još jedan od domaćina i organizatora
ovog susreta ...


Inače, Hari je policajac u penziji, a sada radi kao vatrogasac
volonter ... 
Zatim, tu je još jedan od domaćina ... Hrvoje, član travničke gorske
službe spasavanja i vlasnik Renoa 4 TL ... 

Predsednik Mario i Denis sa gostima iz Slovenije ... 

I na kraju, Goca sa Zehrom, Denisovom majkom ... 

Ćevape smo smazali čim su stigli, tako da nisam ni stigao da ih
uslikam ...

S obzirom da kiša još uvek nije počela ponovo da pada, odlučili smo
se da svi zajedno krenemo u još jednu šetnju gradom, kroz prohladno
veče ... 

Po mraku, uz ulično osvetljenje, stare zgrade poprimaju pomalo čudan
šmek mistike ... 

Pogled na zidine starog grada ... 

Prešli smo magistralu i došli do još jednog turistički veoma
atraktivnog dela grada, uz rečicu koja se zove Plava voda,
a koja uz veliku protočnu moć izvire u
podnožju starog grada i odmah se uliva u Lašvu ...
U pitanju je čist planinski izvor iz kojeg se
ceo grad snabdeva pijaćom vodom ...


Uz Plavu vodu se nalazi veliki broj kafića, restorana, prodavnica
umetničkih dela i suvenirnica ... 

Ceo taj kompleks je lepo uređen, a pored rečice je sveže i prijatno
čak i tokom najtoplijih letnjih dana ...


S obzirom da u subotu ujutru oficijelni program kreće prilično rano
za naše pojmove, došlo je vreme da se vratimo po Lesija
i da se odvezemo do mesta gde nam je
organizovan smeštaj, odnosno do motela Prom-Ar, koji se nalazi nepun
kilometar izvan grada,
u mestu Dolac na Lašvi ... 
Inače, mi smo poslednji stigli u pomenuti
motel ... 
Prilikom uručivanja ključeva od preostale sobe, dežurni zaposleni u
motelu su skontali da se u toj sobi koja je bila namenjena nama
nalazi samo jedan običan krevet ... 
Sa druge strane, u sobi u kojoj su se već smestila tri učesnika
susreta nalazila su se dva bračna kreveta
umesto jednog bračnog i jednog običnog kreveta
... 
E tad su zaposleni u motelu, uz mrndžanje i žvandrljanje onih koji
su se već bili smeštili u tu drugu sobu, pristupili akciji
premeštanja bračnog kreveta u našu sobu,
a jednostrukog kreveta u tu drugu sobu, što je
bilo prilično veselo, jer su se sobe nalazile na različitim
spratovima, a stepenište je bilo relativno usko ... 
Nakon te vratolomne akcije, uđosmo u sobu i spremismo se za
spavanjac ... 
Veoma brzo utonusmo u san ... Cele noći je
padala kiša različitom snagom, uz jaku grmljavinu, ali srećom nije
bilo grada ...