3/12

U centru Travnika se nalazi i rodna kuća Ive Andrića ... 



Rodna kuća je sada pretvorena u muzej ... 



Međutim, muzej se zatvara u 18h, tako da nam je preostalo da se slikamo ispred ulaza ... 



U Travniku se nalazi još nekoliko objekata vezanih za Ivu Andrića ... 

U dvorištu Crkve Svetog Ivana Krstitelja nalazi se spomenik Ivi Andriću sa tekstom: Ovdje je kršten zakoniti sin Antuna Andrića i Katarine R. Pejić, Ivan Andrić,
dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1961. godine.



A u jednom parkiću nalazi se interesantna skulptura, tačnije trodimenzionalna žičana konstrukcija koja, ako se pogleda pod pravim uglom,
predstavlja obrise crta lica Ive Andrića ... 


Sledi nekoliko neobaveznih fotografija ...

Cica-maca koja nas je oprezno posmatrala sa jednog zidića ... 



Vrabac sa pozamašnim zalogajem u kljuniću ... 



Reno 4 za kojeg nismo bili sigurni da li je učesnik skupa oldtajmera ili ne ... 



Evo nas na mostiću preko reke Lašve ... 



A dole na obali reke odmara čitavo društvo pataka ... 



Jedan patak se vredno bacio u potragu za hranom ... 



I gnjurnuo da dohvati svoj zalogaj ... 



Sunce je polako počelo da zalazi, a stomaci počeli da krče ... 



Dakle, vreme je da se ode na travničke ćevape ... 



U ćevabdžinicu su otprilike u istom trenutku ušli i gosti iz Novog Sada, inače naši poznanici sa travničkog susreta iz 2015. godine,
Sveta (sa leve strane) i Bogdan (sa desne strane), a u sredini je Hari, još jedan od domaćina i organizatora ovog susreta ... 



Inače, Hari je policajac u penziji, a sada radi kao vatrogasac volonter ... 

Zatim, tu je još jedan od domaćina ... Hrvoje, član travničke gorske službe spasavanja i vlasnik Renoa 4 TL ...



Predsednik Mario i Denis sa gostima iz Slovenije ...



I na kraju, Goca sa Zehrom, Denisovom majkom ... 



Ćevape smo smazali čim su stigli, tako da nisam ni stigao da ih uslikam ... 

S obzirom da kiša još uvek nije počela ponovo da pada, odlučili smo se da svi zajedno krenemo u još jednu šetnju gradom, kroz prohladno veče ... 



Po mraku, uz ulično osvetljenje, stare zgrade poprimaju pomalo čudan šmek mistike ... 



Pogled na zidine starog grada ... 



Prešli smo magistralu i došli do još jednog turistički veoma atraktivnog dela grada, uz rečicu koja se zove Plava voda,
a koja uz veliku protočnu moć izvire u podnožju starog grada i odmah se uliva u Lašvu ...
U pitanju je čist planinski izvor iz kojeg se ceo grad snabdeva pijaćom vodom ... 



Uz Plavu vodu se nalazi veliki broj kafića, restorana, prodavnica umetničkih dela i suvenirnica ... 



Ceo taj kompleks je lepo uređen, a pored rečice je sveže i prijatno čak i tokom najtoplijih letnjih dana ... 



S obzirom da u subotu ujutru oficijelni program kreće prilično rano za naše pojmove, došlo je vreme da se vratimo po Lesija
i da se odvezemo do mesta gde nam je organizovan smeštaj, odnosno do motela Prom-Ar, koji se nalazi nepun kilometar izvan grada,
u mestu Dolac na Lašvi ... 

Inače, mi smo poslednji stigli u pomenuti motel ... 

Prilikom uručivanja ključeva od preostale sobe, dežurni zaposleni u motelu su skontali da se u toj sobi koja je bila namenjena nama
nalazi samo jedan običan krevet ... 

Sa druge strane, u sobi u kojoj su se već smestila tri učesnika susreta nalazila su se dva bračna kreveta
umesto jednog bračnog i jednog običnog kreveta ... 

E tad su zaposleni u motelu, uz mrndžanje i žvandrljanje onih koji su se već bili smeštili u tu drugu sobu, pristupili akciji premeštanja bračnog kreveta u našu sobu,
a jednostrukog kreveta u tu drugu sobu, što je bilo prilično veselo, jer su se sobe nalazile na različitim spratovima, a stepenište je bilo relativno usko ... 

Nakon te vratolomne akcije, uđosmo u sobu i spremismo se za spavanjac ... 

Veoma brzo utonusmo u san ... Cele noći je padala kiša različitom snagom, uz jaku grmljavinu, ali srećom nije bilo grada ... 

~ nastavak ~

<< 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 >>

~ nazad na stranicu "Citro Susreti i Putovanja 2018" ~