8/12
Po redu vožnje ostalo je još nekih pola sata
do pokreta, ali novi učesnici više nisu pristizali, dok su crni
oblaci (opet) počeli opasno da se navlače ... 

Stoga, začula se Ramizova pištaljka i usledio je ubrzani pokret na
prvu deonicu paradnog relija ...

Na brzaka se pozdravismo sa Guletom i pohitasmo do Lesija ...


Formirana je paradna kolona ...


Iza nas je Vuk Samotnjak iz Solina ... 

I tako je, predvođen policijskom patrolom, krenuo paradni reli
oldtajmera ... Prva etapa: Travnik - Donji Vakuf ... 

Kolona je prolazila gradskim ulicama ...

Policijska patrola je izvukla kolonu samo do oboda Travnika, posle
čega smo bili prepušteni sami sebi ...
A preostao je još jedan semafor na izlasku iz
grada ... 
Naravno, upalilo se crveno svetlo, a svi učesnici susreta
(uključujući i nas) su nastavili po inerciji da prolaze kroz
raskrsnicu,
tako da je svakog od nas, uz prateći bljesak,
za uspomenu i dugo sećanje, uslikala saobraćajna kamera
koja kontroliše prolaske kroz crveno svetlo
... 
Kasnije su nam organizatori objasnili da se to dešava svake godine,
te da oni sutradan uvek odlaze do panduracije da regulišu nastali
problem ...
U svakom slučaju, što se Lesija tiče, kamera
je umesto registarske tablice mogla da uslika samo tablicu sa
startnim brojem ... 
Inače, reli smo optimistički započeli sa otvorenim krovom ...


Međutim, ubrzo po izlasku iz Travnika, kiša je
počela da pada ... 

Na ulazu u Donji Vakuf, kiša je prerasla u pravi potop ... 
Uz neverovatan pljusak parkirasmo vozila na plato ispred hotela
"Vrbas" ... 

Prekoputa
se vidi pravoslavna Crkva Uspenja Presvete Bogorodice ... 
Odmah smo se skembali ispod nadstrešnice na
ulazu u hotel ... 

Naravno, uz ovakvu kišurinu i temperatura se srozala ... 
Na plato pristiže i najstariji automobil na
susretu, koji je usput morao da stane da bi navukao krov ... 

Ramiz, koji je raspoređivao pristigle oldtajmere po platou je
pokis'o do gole kože ... 

I tako gledasmo naše ljubimce dok je kiša dobovala u ritmu tam-tama
... 

Vidno egzaltiran, Hrvoje se takođe zavukao pod nadstrešnicu
... 

A tu je bio i Sveta ... 

Dok su kucovi pronašli sklonište pod obližnjim drvetom ... 

Usledio je poziv na ručak ... 

Gule i Dario, u poslednje vreme ne baš nešto aktivni na Citroen
Forumu Srbije ...

Taman kad su nam servirali čorbicu, obratio nam se gradonačelnik
Donjeg Vakufa, poželevši nam dobrodošlicu ... 

Završismo sa klopom, a kiša je i dalje tukla
nesmanjenom žestinom ... 
S obzirom da je, po planu i programu, reli trebalo da se nastavi tek
u 16:30, ništa nam drugo nije preostalo nego da popričekamo i malo
odmorimo ... 

Pokisla stopala ... 
(prazan prostor na ovoj stranici dočarava
vreme proteklo u čekanju da kiša prestane)
Srećom, kiša je polako jenjavala, te smo
pomolili nos napolje ... 
Moja malenkost pored fontane, k'o da mi nije bilo dosta vodukare
... 

Dario sa Nektarom ...
:

Unutrašnjost Dodža ... 

Pitali smo vlasnike kako su podneli ovaj pljusak, s obzirom da ih je
krov štitio samo odozgo, a da su s bočnih strana bili izloženi na
milost i nemilost kiši ...
Rekoše nam da ih je poslužila sreća, jer je
kiša tukla potpuno vertikalno, a nijedan automobil koji je išao u
susret, zahvaljujući jačini pljuska,
nije išao dovoljno brzo da ih zapljusne i
okupa (što im se inače, po njihovim rečima, veoma često dešava) ...
Evo opet Bjuika iz pakla, sa još nekim
detaljima strave i užasa ... 




I kucovi su izašli iz svojih zaklona ... 

Ovaj cuko baš ume da pozira ... 

A ovaj zna zašto živi ... 

Tu na plato su se učesnicima relija priključila i dva lokalna
oldtajmera ... 
Potpuno neočekivano, u pitanju su bili Buba i Golf ... 




S obzirom da je ostalo još malo vremena do nastavka relija, malo smo
se prošetali glavnom džadom ... 

Baš Džamija ...

I sa druge strane ...

A evo još jednog zanimljivog veterana koji je mogao da uzme učešće
na ovom susretu, ali nije ... 
