2/12

Stižemo na vrh i parkiramo Lesija na plato ispred hotela Avala ...



Hotel Avala je podignut 1928. godine po projektu ruskog arhitekte Viktora Lukomskog,
a evo kako je izgledao 1939. godine, na fotografiji načinjenoj iz aviona ...



Pogled na Avalski toranj, kojeg ćemo obići malo kasnije ...



Kad već, zbog viših sila i skraćenog letovanja, nismo bili u prilici da u Egiptu obiđemo Sfingu,
barem da se ovde slikamo pored nečega što podseća na Sfingu ...



Zapravo reč je o dve skulpture u obliku Sfingi, koje se nalaze na ogradama u podnožju stepeništa koje vode ka terasi hotela ...
Figure su izgrađene od veštačkog kamena i delo su ruskog vajara Vladimira Zagorodnjuka ...



Idemo dalje, ka Spomeniku Neznanom Junaku, koji se nalazi na vrhu Avale ...



Po želji kralja Aleksandra I Karađorđevića, na mestu gde su se nalazili ostaci srednjevekovnog grada Žrnova,
a u blizini groba nepoznatog palog ratnika iz Prvog svetskog rata, izgrađeno je monumentalno spomen obeležje - mauzolej Neznanom junaku,
u skladu sa opštom akcijom podizanja spomenika neznanim junacima u drugim zemljama saveznicama ...

Spomenik Neznanom Junaku na Avali je postalo simbolično mesto odavanja počasti svim palim ratnicima u ratovima od 1912. do 1918. godine ...



Ovo arhitektonsko-skulptorsko delo izvedeno je prema nacrtima Ivana Meštrovića,
izuzetno cenjenog i angažovanog arhitekte i skulptora u Kraljevini Jugoslaviji ...



Mauzolej je projektovan po uzoru na ranoantičku grobnicu persijskog kralja Kira u staroj prestonici Pasargadu ...



Izgradnja je počela 18. juna 1934. godine i trajala je pune četiri godine ...
Na Vidovdan, 28 juna 1934. godine, kralj Aleksandar I Karađorđević je povelju o podizanju memorijala
položio u temelj spomenika, koji je potom osveštan ...

Neobrađeni blokovi granita iz državnog kamenoloma "Jablanica" kod Mostara u dolini Neretve
dopremani su do železničke stanice u Ripnju kod Beograda, a odatle su uskim kolosekom dovoženi do vrha Avale
gde su izvođeni završni radovi poliranja i glačanja ...



Osam monumentalnih skulptura karijatida (ženske figure u ulozi stubova) stiglo je iz Meštrovićeve radionice u Splitu do podnožja Avale,
a zatim su kao i kameni blokovi podizane izvlačenjem do vrha vagonetima ...



Karijatide su visoke četiri metra i isklesane su iz jednog komada kamena ... Odevene su u različitu narodnu odeću ukrašenu bogatim nakitom ...
One simbolizuju majke svih palih ratnika i upućuju na ideju jugoslovenstva, ujedinjavanja svih nacionalnosti u Kraljevini Jugoslaviji ... 

Mnogi pogrešno smatraju da tih osam karijatida simbolizuju žene koje potiču iz šest republika i dve pokrajine,
a zapravo je reč o predstavama Bosanke, Crnogorke, Dalmatinke, Hrvatice, Slovenke, Vojvođanke, Srbijanke i Južnosrbijanke ...









U postamentu Spomenika Neznanom Junaku je skrivena kripta,
podzemna prostorija u kojoj se nalazi kovčeg sa posmrtnim ostacima nepoznatog ratnika ...



Sa spomenika puca fenomenalan pogled na okolinu Beograda i početak Šumadije ...



Naravno, vidi se i čuveni Avalski toranj, kojeg ćemo posetiti odmah nakon obilaska ovog spomenika ...



Oštećenja na spomeniku ne potiču od bombardovanja 1999. godine, već od granatiranja Beograda tokom Drugog svetskog rata ... 



Sad bih ovde opet napravio malu digresiju i vratio se u onaj vikend kad smo moje kolege i ja
u obilazak okoline Beograda poveli menadžere iz Kalifornije, Nalinija i Džona ... 

Tom prilikom smo naravno obišli i Spomenik Neznanom Junaku ...





Priča o Neznanom Junaku im je bila veoma interesantna, kao i kompletna priča o junaštvu našeg naroda tokom Prvog svetskog rata ...

A ko je zapravo bio taj neznani junak?

Istorijski gledano, ne može se utvrditi njegov identitet, ali se zna da je u pitanju bio veoma mlad srpski vojnik ... 

Naime, nakon atentata na austrougarskog prestolonaslednika Franca Ferdinanda u Sarajevu, 18. juna 1914. godine,
Austrougarska monarhija napada Srbiju nakon ubrzanog postupka objave rata ...

Naravno, atentat koji je počinio Gavrilo Princip je bio samo povod za otpočinjenje Prvog svetskog rata, ali ne i uzrok ... 
Uzroci su naravno mnogo dublji i ozbiljniji, ali to nije tema ove reportaže ...

Prvi napad se desio preko Drine, gde je Srpska vojska u Cerskoj bici nanela prvi poraz mnogo jačoj austrougarskoj vojsci ...
Međutim, nakon sloma u Cerskoj bici, Habsburški vojskovođa Poćorek, sa vojskom od preko 300.000 vojnika
ponovio je napad na Srbiju, ovog puta temeljitije i mnogo opreznije ...

I pored hrabre odbrane, Srpska vojska je morala da se postepeno povlači ...
U želji da skrati liniju fronta, čime bi poboljšala odbranu, Srpska Vrhovna Komanda žrtvovala je Beograd i prepustila je grad neprijatelju ...
Jedinice Komande odbrane Beograda, pod komandom generala Mihajla Živkovića-Gvozdenog, 30. novembra 1914. godine,
zajedno sa civilima, kreću u povlačenje prema Kosmaju ...
Usput su naravno prošli Avalu ...

Precizne istorijske činjenice nadalje ne postoje, te se možemo držati romantizovane priče, koja je naravno interesantnija ... 

Dakle, ne zna se da li je na Avali planski ostavljen određeni broj vojnika ili je samo jedan vojnik tu ostao,
možda zbog toga što je bio ranjen te nije mogao da nastavi dalje ili se svesno žrtvovao
da bi obezbedio odstupnicu ostatku vojske koja se povlačila zajedno sa civilima ...

U svakom slučaju, sakriven u ostacima srednjevekovnog grada Žrnova, pružio je otpor nailazećoj austrougarskoj vojsci,
koja je mislila da se tu krije veći broj srpskih vojnika ...
Takvim dejstvom znatno je usporio napredak neprijatelja ...

Naposletku, taj vojnik je nastradao od granate ... 

Tek kad su došli do ostataka utvrđenja Žrnov, Austrougari su shvatili da je zapravo bila reč o samo jednom vojniku,
te su mu odali vojničku počast sahranivši ga u plitki grob (najverovatnije u krater nastao od udara neke od granata) u podnožju utvrđenja,
pri čemu su na drvenom krstu napisali "Ein unbekannter serbischer Soldat.", odnosno "Nepoznati srpski vojnik" ... 

Naravno, možemo otići i u drugu krajnost, te se držati suvoparne "klot" verzije po kojoj je taj vojnik, tokom povlačenja naše vojske,
sasvim slučajno nastradao od granate koju je ispalila neprijateljska haubica ...
Naša vojska je samo nastavila sa povlačenjem ka Kosmaju, ostavivši njegovo telo da leži u krateru,
a potom su Austrougarski vojnici zatrpali telo tog vojnika i postavili pomenuti drveni krst sa natpisom "Nepoznati srpski vojnik" ... 

Svakako, ni ova priča ne može biti mnogo realna i verodostojna, jer austrougarska vojska prilikom napada baš i nije imala običaj
da pokopava nastradale neprijateljske vojnike (što će se videti u nastavku reportaže),
a pogotovo ne u zasebne, pa pritom još i obeležene grobove ...

Kako god bilo, nakon oslobođenja, meštani podavalskih sela su nad tim grobom 1922. godine podigli spomenik
na kojem je pisalo "Ovde počiva nepoznati srpski vojnik" ...



I taj vojnik je mirno ležao u tom grobu sve dok  tik iznad njega nije 1934. godine počela izgradnja Spomenika Neznanom Junaku,
na mestu srednjevekovnog utvrđenja Žrnov ...



Nakon završetka izgradnje mauzoleja, posmrtni ostaci vojnika su preneti u novoizgrađenu kriptu ...

Prilikom ekshumacije, otkriveno je da je glava vojnika bila položena na ostacima granate, kao na jastuku ...
Ceo levi deo grudnog koša je bio raznet granatom ... U prstima je ratnik držao municiju kojom se naša vojska snabdevala od 1908. godine ...
Na dnu grobnice nalazile su se cokule koje su bile sastavni deo srpske uniforme, uvezane telegrafskom žicom umesto pertlama ...
Upleten u kostur, pronađen je novčanik sa tri stara srpska dvodinarca sa likom kralja Petra i jedan groš ...

S obzirom na veličinu lobanje i kostura pretpostavlja se da je u pitanju veoma mlad vojnik, star oko 15 godina ...
Tu tvrdnju potkrepljuje i činjenica da nije nađena ratnička značka sa imenom i oznakom jedinice ...
Dok su svi stariji vojnici imali oko vrata amajliju na kojoj su ubeležene vojničke oznake i pukovska obeležja,
mlađi vojnici, koji su naknadno dolazili da popune čete, umirali su bezimeni ...

Sve u svemu, nakon što su posmrtni ostaci neznanog junaka preneti u kriptu novoizgrađenog mauzoleja, stari spomenik je razrušen ... 

Od njega je do danas ostao sačuvan samo krst, koji se nalazi u porti crkve Svete Marije Magdalene u Belom Potoku ...



I tako su Nalini i Džon ostali zapanjeni pričom o hrabrom neznanom junaku ...



Jedino nisu bili u prilici da vide ostatke srednjovekovnog utvrđenja Žrnov, jer od tog utvrđenja više nije ostao nijedan kamen ... 

Celo utvrđenje je razoreno dinamitom i potpuno sravnjeno sa zemljom 1934. godine, po naredbi kralja Aleksandra I Karađorđevića,
prilikom izgradnje Spomenika Neznanom Junaku ...

~ nastavak ~

<< 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 >>

~ nazad na stranicu "Citro Susreti i Putovanja 2018" ~