2/12
Stižemo
na vrh i parkiramo Lesija na plato ispred hotela Avala ... 

Hotel Avala je podignut 1928. godine po projektu ruskog arhitekte
Viktora Lukomskog,
a evo
kako je izgledao 1939. godine, na fotografiji načinjenoj iz aviona ... 

Pogled na Avalski toranj, kojeg ćemo obići malo kasnije ... 

Kad već,
zbog viših sila i skraćenog letovanja, nismo bili u prilici da u Egiptu
obiđemo Sfingu,
barem da
se ovde slikamo pored nečega što podseća na Sfingu ...

Zapravo reč je o dve skulpture u obliku Sfingi, koje se nalaze na
ogradama u podnožju stepeništa koje vode ka terasi hotela ...
Figure su
izgrađene od veštačkog kamena i delo su ruskog vajara Vladimira
Zagorodnjuka ... 

Idemo
dalje, ka Spomeniku Neznanom Junaku, koji se nalazi na vrhu Avale ... 

Po želji kralja Aleksandra I Karađorđevića, na mestu gde su se nalazili
ostaci srednjevekovnog grada Žrnova,
a u
blizini groba nepoznatog palog ratnika iz Prvog svetskog rata, izgrađeno
je monumentalno spomen obeležje - mauzolej Neznanom junaku,
u skladu
sa opštom akcijom podizanja spomenika neznanim junacima u drugim
zemljama saveznicama ... 
Spomenik
Neznanom Junaku na Avali je postalo simbolično mesto odavanja počasti
svim palim ratnicima u ratovima od 1912. do 1918. godine ... 

Ovo arhitektonsko-skulptorsko delo izvedeno je prema nacrtima Ivana
Meštrovića,
izuzetno
cenjenog i angažovanog arhitekte i skulptora u Kraljevini Jugoslaviji
... 

Mauzolej je projektovan po uzoru na ranoantičku grobnicu persijskog
kralja Kira u staroj prestonici Pasargadu ...

Izgradnja
je počela 18. juna 1934. godine i trajala je pune četiri godine ...
Na
Vidovdan, 28 juna 1934. godine, kralj Aleksandar I Karađorđević je
povelju o podizanju memorijala
položio u
temelj spomenika, koji je potom osveštan ... 
Neobrađeni blokovi granita iz državnog kamenoloma "Jablanica" kod
Mostara u dolini Neretve
dopremani
su do železničke stanice u Ripnju kod Beograda, a odatle su uskim
kolosekom dovoženi do vrha Avale
gde su
izvođeni završni radovi poliranja i glačanja ... 

Osam monumentalnih skulptura karijatida (ženske figure u ulozi stubova)
stiglo je iz Meštrovićeve radionice u Splitu do podnožja Avale,
a zatim
su kao i kameni blokovi podizane izvlačenjem do vrha vagonetima ... 

Karijatide su visoke četiri metra i isklesane su iz jednog komada kamena
... Odevene su u različitu narodnu odeću ukrašenu bogatim nakitom ...
One
simbolizuju majke svih palih ratnika i upućuju na ideju jugoslovenstva,
ujedinjavanja svih nacionalnosti u Kraljevini Jugoslaviji ... 
Mnogi
pogrešno smatraju da tih osam karijatida simbolizuju žene koje potiču iz
šest republika i dve pokrajine,
a zapravo
je reč o predstavama Bosanke, Crnogorke, Dalmatinke, Hrvatice, Slovenke,
Vojvođanke, Srbijanke i Južnosrbijanke ... 




U
postamentu Spomenika Neznanom Junaku je skrivena kripta,
podzemna
prostorija u kojoj se nalazi kovčeg sa posmrtnim ostacima nepoznatog
ratnika ... 

Sa spomenika puca fenomenalan pogled na okolinu Beograda i početak
Šumadije ... 

Naravno, vidi se i čuveni Avalski toranj, kojeg ćemo posetiti odmah
nakon obilaska ovog spomenika ...

Oštećenja na spomeniku ne potiču od bombardovanja 1999. godine, već od
granatiranja Beograda tokom Drugog svetskog rata ... 

Sad bih ovde opet napravio malu digresiju i vratio se u onaj vikend kad
smo moje kolege i ja
u
obilazak okoline Beograda poveli menadžere iz Kalifornije, Nalinija i
Džona ... 
Tom prilikom smo naravno obišli i Spomenik Neznanom Junaku ... 


Priča o Neznanom Junaku im je bila veoma interesantna, kao i kompletna
priča o junaštvu našeg naroda tokom Prvog svetskog rata ... 
A ko je zapravo bio taj neznani junak?
Istorijski gledano, ne može se utvrditi njegov identitet, ali se zna da
je u pitanju bio veoma mlad srpski vojnik ... 
Naime,
nakon atentata na austrougarskog prestolonaslednika Franca Ferdinanda u
Sarajevu, 18. juna 1914. godine,
Austrougarska
monarhija napada Srbiju nakon ubrzanog postupka objave rata ...
Naravno,
atentat koji je počinio Gavrilo Princip je bio samo povod za
otpočinjenje Prvog svetskog rata, ali ne i uzrok ... 
Uzroci su naravno mnogo dublji i ozbiljniji, ali to nije tema ove
reportaže ... 
Prvi napad se desio preko Drine, gde je Srpska vojska u Cerskoj bici
nanela prvi poraz mnogo jačoj austrougarskoj vojsci ...
Međutim,
nakon sloma u Cerskoj bici, Habsburški vojskovođa Poćorek, sa vojskom od
preko 300.000 vojnika
ponovio
je napad na Srbiju, ovog puta temeljitije i mnogo opreznije ...
I pored hrabre odbrane, Srpska vojska je morala da se postepeno povlači
...
U želji
da skrati liniju fronta, čime bi poboljšala odbranu, Srpska Vrhovna
Komanda žrtvovala je Beograd i prepustila je grad neprijatelju ...
Jedinice
Komande odbrane Beograda, pod komandom generala Mihajla
Živkovića-Gvozdenog, 30. novembra 1914. godine,
zajedno
sa civilima, kreću u povlačenje prema Kosmaju ...
Usput su
naravno prošli Avalu ...
Precizne istorijske činjenice nadalje ne postoje, te se možemo držati
romantizovane priče, koja je naravno interesantnija ... 
Dakle, ne zna se da li je na Avali planski ostavljen određeni broj
vojnika ili je samo jedan vojnik tu ostao,
možda
zbog toga što je bio ranjen te nije mogao da nastavi dalje ili se svesno
žrtvovao
da bi
obezbedio odstupnicu ostatku vojske koja se povlačila zajedno sa
civilima ...
U svakom slučaju, sakriven u ostacima srednjevekovnog grada Žrnova,
pružio je otpor nailazećoj austrougarskoj vojsci,
koja je
mislila da se tu krije veći broj srpskih vojnika ...
Takvim
dejstvom znatno je usporio napredak neprijatelja ... 
Naposletku, taj vojnik je nastradao od granate ... 
Tek kad su došli do ostataka utvrđenja Žrnov, Austrougari su shvatili da
je zapravo bila reč o samo jednom vojniku,
te su mu
odali vojničku počast sahranivši ga u plitki grob (najverovatnije u
krater nastao od udara neke od granata) u podnožju utvrđenja,
pri čemu
su na drvenom krstu napisali "Ein unbekannter serbischer Soldat.",
odnosno "Nepoznati srpski vojnik" ... 
Naravno, možemo otići i u drugu krajnost, te se držati suvoparne "klot"
verzije po kojoj je taj vojnik, tokom povlačenja naše vojske,
sasvim
slučajno nastradao od granate koju je ispalila neprijateljska haubica
...
Naša
vojska je samo nastavila sa povlačenjem ka Kosmaju, ostavivši njegovo
telo da leži u krateru,
a potom
su Austrougarski vojnici zatrpali telo tog vojnika i postavili pomenuti
drveni krst sa natpisom "Nepoznati srpski vojnik" ... 
Svakako, ni ova priča ne može biti mnogo realna i verodostojna, jer
austrougarska vojska prilikom napada baš i nije imala običaj
da
pokopava nastradale neprijateljske vojnike (što će se videti u nastavku
reportaže),
a
pogotovo ne u zasebne, pa pritom još i obeležene grobove ... 
Kako god
bilo, nakon oslobođenja, meštani podavalskih sela su nad tim grobom
1922. godine podigli spomenik
na kojem
je pisalo "Ovde počiva nepoznati srpski vojnik" ... 

I taj vojnik je mirno ležao u tom grobu sve dok tik iznad njega
nije 1934. godine počela izgradnja Spomenika Neznanom Junaku,
na mestu
srednjevekovnog utvrđenja Žrnov ...

Nakon završetka izgradnje mauzoleja, posmrtni ostaci vojnika su preneti
u novoizgrađenu kriptu ...
Prilikom ekshumacije, otkriveno je da je glava vojnika bila položena na
ostacima granate, kao na jastuku ...
Ceo levi
deo grudnog koša je bio raznet granatom ... U prstima je ratnik držao
municiju kojom se naša vojska snabdevala od 1908. godine ...
Na dnu
grobnice nalazile su se cokule koje su bile sastavni deo srpske
uniforme, uvezane telegrafskom žicom umesto pertlama ...
Upleten u
kostur, pronađen je novčanik sa tri stara srpska dvodinarca sa likom
kralja Petra i jedan groš ...
S obzirom na veličinu lobanje i kostura pretpostavlja se da je u pitanju
veoma mlad vojnik, star oko 15 godina ...
Tu
tvrdnju potkrepljuje i činjenica da nije nađena ratnička značka sa
imenom i oznakom jedinice ...
Dok su
svi stariji vojnici imali oko vrata amajliju na kojoj su ubeležene
vojničke oznake i pukovska obeležja,
mlađi
vojnici, koji su naknadno dolazili da popune čete, umirali su bezimeni
... 
Sve u svemu, nakon što su posmrtni ostaci neznanog junaka preneti u
kriptu novoizgrađenog mauzoleja, stari spomenik je razrušen ... 
Od njega je do danas ostao sačuvan samo krst, koji se nalazi u porti
crkve Svete Marije Magdalene u Belom Potoku ... 

I tako su
Nalini i Džon ostali zapanjeni pričom o hrabrom neznanom junaku ... 

Jedino nisu bili u prilici da vide ostatke srednjovekovnog utvrđenja
Žrnov, jer od tog utvrđenja više nije ostao nijedan kamen ... 
Celo utvrđenje je razoreno dinamitom i potpuno sravnjeno sa zemljom
1934. godine, po naredbi kralja Aleksandra I Karađorđevića,
prilikom
izgradnje Spomenika Neznanom Junaku ...