10/12

S obzirom da je Sunce već krenulo da zalazi, a mi smo imali još dosta toga u planu, morali smo malo da požurimo ...



Pogled na Lesija i njegovog vlasnika sa vrha vidikovca ...



Seli smo u Lesija i krenuli sa vrha Beli kamen, na kojem se nalazi spomenik borcima palim u Prvom svetskom ratu,
ka Malom vrhu (odnosno Malom visu, kako se još zove), na kojem se nalazi spomenik borcima palim u Drugom svetskom ratu ...



Jedna od razlika između Prvog i Drugog svetskog rata je ta što je u Prvom svetskom ratu naš kralj bio na čelu srpske vojske
koja je prešla celu golgotu preko Albanije, do Krfa, te učestvovala u proboju Solunskog fronta, dok je u Drugom svetskom ratu
kompletna kraljevska porodica podvila rep i zbrisala u Veliku Britaniju, ostavljajući zemlju obezglavljenu i u potpunom rasulu ...



Sa druge strane, jedna od sličnosti između Prvog i Drugog svetskog rata je činjenica da su se na Kosmaju tokom oba rata
vodile žestoke i krvave borbe protiv okupatora, neprijatelja, agresora, zločinaca ...

Lesija smo parkirali u podnožju platoa na kojem se nalazi Spomenik palim borcima Kosmajskog odreda ...



Krenuli smo uzbrdo peške ka spomeniku ...



Goca je malo zastala da izvadi grumenje zemlje i kamenčiće iz patike ...



Ispred spomenika se nalazi kamen na kojem su uklesane, sada već teško čitljive, sledeće reči:
Drugog jula 1941. godine na ovom mestu formiran je Kosmajsko-posavski partizanski odred.
Već krajem jula od ovog odreda nastala su dva nova - Kosmajski i Posavski. Za sve četiri godine rata, ovde na kapijama Beograda
nije prestala da puca slobodarska puška. Za slobodu je palo 5820 boraca i partizanskih saradnika, među kojima 3411 mladića i devojaka.
Šesnaest boraca je proglašeno za narodne heroje.



Ovaj impozantni spomenik je izgrađen 1971. godine i posvećen je Kosmajskom partizanskom odredu,
koji je u toku Narodnooslobodilačkog rata, od 1941. do 1944. godine dejstvovao na ovom terenu ... 



Na ovom mestu je, 8. avgusta 1941. godine, između ostalih, poginuo i Branko Krsmanović, rodom iz sela Donja Mutnica kod Paraćina,
narodni heroj, student agronomije u Pragu, učesnik Narodnooslobodilačke borbe, a pre toga i učesnik u Španskom građanskom ratu,
gde se na strani Španske republike borio protiv pobunjenog fašističkog generala Franciska Franka (1892-1975),
koji je uz pomoć dela vojske i fašističkih paravojnih formacija iz Italije i Nemačke, u novembru 1936. godine krenuo na Madrid
i potom uspostavio svoju vojnu diktaturu ... 

Ime Branka Krsmanovića, od osnivanja decembra 1945. godine, nosi Akademsko kulturno umetničko društvo
"Branko Krsmanović" (poznato i pod skraćenim nazivom "Krsmanac") ... 

Rodna kuća Branka Krsmanovića u Donjoj Mutnici je 1949. godine proglašena za spomenik kulture, a u centru Paraćina je 1981. godine
otkriven monumentalni spomenik Branku Krsmanoviću, rad vajara Ota Loga ...

Nego, da se vratimo na priču o Spomeniku kosmajskim partizanima ... 

Spomenik je upečatljiv, monumentalnih dimenzija ... Osnova spomenika iznosi 18 metara, a visina 30 metara ...
Nalazi se na središnjem vrhu Kosmaja, Malom visu, na 576. metara nadmorske visine ...



Autori spomenika su vajar Vojin Stojić i arhitekta Gradimir Medaković ...
Spomenik je svečano otvoren 2. jula 1971. godine, na tridesetogodišnjicu formiranja Kosmajsko-posavskog partizanskog odreda ...
 


Svojim oblikom spomenik simbolizuje iskru slobode ... 

Između tih pet velikih stubova, na tlu se nalazi kružni postament koji simbolizuje večni plamen ... 

Na vrhu postamenta se prvobitno nalazio bronzani poklopac, sa gravurama, na čijem obodu je pisalo
"Drugi jul hiljadu devetstotina četrdeset prve - maj hiljadu devetstotina četrdeset pete", dok je po bočnim stranama postamenta bilo ugravirano "Mladenovčani, Gročani, Smederevci, Podunavci, Jaseničani, Pomoravci, Beograđani, Posavci, Vračarci i Kosmajci" ...

Taj veliki bronzani kružni pečat je nažalost ukraden krajem 2013. godine ... Huligani nisu otkriveni, a pečat nije pronađen ...

Kada smo, sredinom 2013. godine, sa Branom Liderom i njegovom porodicom, Goca i ja obišli spomenik,
taj bronzani pečat je još uvek stajao na svom mestu ...



Evo kako je taj bronzani poklopac izgledao izbliza ...



Već naredne, 2014. godine, opština Sopot je prilikom obnove na njegovo mesto postavila mermerni poklopac
koji nažalost nema gravure ni navedeni tekst, ali je zato obnovljen tekst po obodu postamenta ... 

U takvom stanju smo i mi sada zatekli taj centralni deo spomenika ...





Nadam se da ovaj mermerni poklopac neće biti toliko primamljiv za krađu kao prethodni bronzani ... 

Mada, ko zna, možda nekom pametnjakoviću padne na plitku pamet da od tog mermera sebi može da sklepa nadgrobni spomenik ...

Evo pogleda na spomenik sa drugog prilaza ... 

Napokon sam maltene ceo spomenik uspeo da smestim u jedan kadar ...



A tu negde na fotografiji se nalazi i Goca ... 

Ako je neko nije uočio, evo da malo zumiramo ...



Tabla na kojoj su se nalazile dodatne informacije vezane za spomenik je naravno oborena ...



Međutim, to je već standardna priča kad je reč o svim spomenicima posvećenim Narodno-oslobodilačkoj borbi tokom Drugog svetskog rata ... 

Ne znam, valjda nas je u međuvremenu postalo sramota što smo se tada ipak herojski borili protiv najezde
nemačkog nacističkog i fašističkog zločinaštva koje je preplavilo celu Evropu ... Tužno ... Veoma tužno ...

Ovaj grandiozni spomenik sam naravno obišao i sa Nalinijem i Džonom ...



Obojica su bili fascinirani veličinom i monumentalnošću spomenika ... 

Pored istorijske priče vezane za Drugi svetski rat, pričali smo im i o ostalim velelepnim i futurističkim spomenicima koji su,
u čast Narodno-oslobodilačke Borbe i heroja koji su izginuli za slobodu tokom Drugog svetskog rata, podizani širom stare Jugoslavije ...

Poželeli su da vide i te spomenike, barem na fotografijama ... 

Nažalost, moj staromodni mobilni telefon nema takvih mogućnosti, a foto-peglu još uvek nisam usavršio da ima pristup internetu ... 

Srećom, uskočio je moj kolega Miroslav, te smo im, sa njegovog mobilnog telefona, prikazali fotografije najupečatljivijih spomenika ... 

Ostali su zapanjeni ...







Nažalost, većina ovih spomenika je sada zapuštena, oštećena, išarana degutantnim grafitima,
a pojedini su čak u potpunosti uništeni namernim miniranjima ...

Iskoristio bih ovu priliku da malo oštrije i vulgarnije iznesem svoj stav, da bih bio što jasniji i razumljiviji ...

Zbog svih uludo izgubljenih života ... Zbog sve dece koja su ostala siročad ... Zbog svih koji su morali da napuste svoje domove i viševekovna ognjišta ...
Zbog svih koji su bili prinuđeni da svoju sreću potraže u tuđini ... Zbog svih klinaca koji nažalost nisu imali srećno i bezbrižno detinjstvo ...

Serem se u sve plitkoumne mozgove ostrašćene pro-fašističkim idejama ...
Serem se u ponovno oživljeni neo-nacizam i nacional-šovinizam, kako na našoj mizernoj balkanskoj pozornici, tako i na velikoj svetskoj sceni ...
Serem se u povampireno četničarenje i podivljalo ustaštvo ...
Serem se u novokomponovanu militantnu religioznost i njenu spregu sa autokratskim vlastima ...
Fuj ...

Kada će već jednom maloumnici shvatiti da se ljudi dele na dobre i loše, na poštene i nepoštene,
a ne po tome kojoj rasi, veri, naciji, političkom opredeljenju i seksualnoj orijentaciji pripadaju ... 

Primitivizam je primitivizam, ma koje religije, nacije ili političkog opredeljenja bio
i protiv njega se treba boriti svim silama ili će ovaj svet ubrzo otići dođavola ...

Dok ovo pišem, u glavi mi odzvanjaju reči pesme Atomskog Skloništa, napisane davne 1979. godine ...

Sve što se dešava ukidanjem slobode,
Podseća na dane kad ljude odvode...

Po svetu, dok te volim, gazi opet čizma,
Uskrsle sablasti neo-nacizma...


Neki pametni muzičari i drugi umetnici slobodnog uma su na vreme upozoravali na opasnost nadolazećeg bezumnog, zatucanog primitivizma,
ali su na drugoj strani ostrašćeni plitkoumnici, svesrdno udarajući u ratno-huškačke bubnjeve i uzvikujući isprazne floskule
i parole prepune prizemne mržnje, nažalost nadjačali glas razuma i sve te pesme mira i slobode ... 

Nakon što sam se malo oslobodio negativnih utisaka koji su se nakupili, mogu reportažu opet da nastavim u vedrijem tonu ...

Evo upečatljivog snimka Spomenika palim borcima Kosmajskog odreda načinjenog iz vazduha ...



A mi smo lagano krenuli nazad ka Lesiju ...



Došlo je vreme da napustimo teritoriju opštine Sopot, te da pređemo sa druge strane Kosmaja, na teritoriju opštine Mladenovac ...



~ nastavak ~

<< 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 >>

~ nazad na stranicu "Citro Susreti i Putovanja 2018" ~