6/12

Ubrzo se pred nama ukazuje i sama planina Kosmaj ...



Kosmaj je sa svojih 626 metara nadmorske visine nakon Avale najniža planina u Šumadiji ... 

Kosmaj ima tri vrha ... 

Na srednjem vrhu, koji zapravo nije najviši vrh, pa se zato sasvim logično zove Mali vrh (576 metara nadmorske visine)
nalazi se čuveni grandiozni Spomenik palim borcima Kosmajsko-posavskog partizanskog odreda ... 

Na vrhu koji se zove Goli vrh ili Beli kamen (540 metara nadmorske visine) nalaze se televizijski repetitori,
a na Rutavom vrhu, koji predstavlja najvišu tačku na Kosmaju (626 metara nadmorske visine),
nalaze se vojni objekti koji su svesrdno bili gađani tokom zločinačke NATO agresije ...

Evo jedne panoramske fotografije Kosmaja, pronađene na internetu ...



Kosmaj je veoma bogat šumskim rastinjem ... 

Preko 70% površine Kosmaja je prekriveno gustim šumama, pretežno listopadnim šumama bukve i hrasta, ali i raznim četinarima ...
Biljni svet je raznolik ... Ukupno oko 600 vrsti biljaka i oko 300 vrsta gljiva naseljava planinu,
uključujući i veoma retku vrstu kokotića (Delphinium phissum) koja se nalazi na crvenoj listi ugroženih vrsta ...
Oko 150 biljnih vrsta su lekovite ili jestive, a 5 su pod strogom zaštitom ... 

Što se tiče životinjske populacije, na Kosmaju ima i raznih vrsta divljači (zečevi, srne, fazani, jarebice, prepelice, lisice, a nekada davno i vukovi),
sve ukupno oko 50 vrsta sisara i oko 100 vrsta ptica, te pregršt vrta insekata,
a među njima i 17 novootkrivenih vrsta leptira staklokrilaca (Sesiidae) za koje se veruje da im je Kosmaj jedino stanište u Srbiji ...

Ako se za Avalu može reći da je mistična, šta tek onda reći za Kosmaj ... 

Poput Avale, u rimskoj epohi Kosmaj je takođe bio značajno rudarsko središte,
a postoje dokazi da se ruda gvožđa iskopavala na Kosmaju čak i pre dolaska Rimljana ...

Tokom trećeg veka Nove ere Kosmajski rudnici su bili jedni od najznačajnijih u Rimskom carstvu ... Bili su pod upravom rimskog prokuratora Babeniusa,
po kojem je podkosmajsko selo Babe dobilo ime (a ne po tamo nekim babama) ... 

Tokom sedamdesetih i osamdesetih godina dvadesetog veka, eksperti Narodnog muzeja u Beogradu vršili su istraživanja po okolnim područjima,
te pronašli priličan broj lokacija sa tragovima drevnog rudarstva, prvenstveno u atarima sela Babe, Stojnik i Guberevac ...
Procenjeno je da je bilo oko stotinak rudarskih okana na Kosmaju i okolini ...
Postoje nalazi koji ukazuju na to da su se pored gvožđa, u ovim rudnicima vadile i rude srebra i olova ... 

Nakon perioda Rimskog carstva, rudarske aktivnosti su obustavljene ... Privremeno su reaktivirane u periodu srednjevekovne Srbije ...
Nakon što je Despot Stefan Lazarević 1412. godine doneo zakon o rudarstvu, rudarske aktivnosti su otpočele oko 1420. godine,
ali se ne zna koliko su trajale, pre nego što su rudnici zauvek napušteni ...

Sama planina Kosmaj, kao i predeli oko nje, bili su poprišta najžešćih i najkrvavijih sukoba tokom svih većih i manjih ratova u našoj istoriji ... 

Prema legendi, pod Kosmajem se rodio Ivan Kosančić, poznati srpski junak u Boju na Kosovu protiv Turaka ...

U Prvom srpskom ustanku Kosmaj igra značajnu ulogu ...
U Drlupi pod Kosmajem, 11. februara 1804. godine opaljena je prva ustanička puška protiv Turaka, kada je ranjen zloglasni dahija Aga Aganlija ...
Karađorđe je sa ustanicima u ovom kraju razorio turske hanove u Sibnici, Drlupi, Rogači i Dučini ... 

U Drugom srpskom ustanku Kosmajci su učestvovali na strani kneza Miloša Obrenovića ...
Učestvovali su i u Srpsko-turskom ratu 1876-1878 godine, kao i u balkanskim ratovima 1912. i 1913. godine ...

U Prvom svetskom ratu Kosmajci su imali značajnog udela u bitkama na Ceru i Kolubari 1914. godine,
a na samoj planini Kosmaj su vođene najstrašnije borbe tokom velikog rata, o kojima će biti reči u nastavku reportaže ...

U Drugom svetskom ratu je na području Kosmaja delovao čuveni Kosmajsko-posavski partizanski odred,
koji je učestvovao u nekoliko velikih i surovih borbi na području Kosmaja ...

Šta tek reći za sam neobičan naziv planine Kosmaj, oko čijeg izvornog porekla postoji nekoliko verzija ... 

Najtrivijalnije verzije su da je planina dobila ime po pticama kosovima koji tu pevaju u maju
ili po svojoj šumovitosti (kosmatosti) po kojoj je prepoznatljiv (najviši vrh se i dalje zove Rutavi vrh) ...
Naravno, ove trivijalne verzije nisu baš verodostojne ...

Istorijski gledano, najverovatnije je naziv Kosmaj nastao od keltske reči "cos" (što znači "šuma") i predindoevropske reči "maj" (što znači "planina") ... 

Međutim, Rimljani, koji su tu boravili nakon Kelta, su naziv planine prilagodili mitologiji, pa je dobio značenje "casa Maiac",
što bi u prevodu značilo "kuća boginje Maje" ... 

Postoji i alternativna verzija koja povezuje ime planine sa drevnim slovenskim paganskim bogom po imenu Kozmaj/Kasmaj,
zaštitnikom šuma, životinja i cele vasione ...

Međutim, kako ne postoji nikakav verodostojni zapis koji bi sa sigurnošću potvrdio tačno poreklo naziva Kosmaj,
možemo ubaciti i nekoliko alternativnih verzija ...

Možda je reč Kosmaj ipak turskog porekla, sastavljena od prefiksa "kos" (koji bi označavao Kosovo)
i sufiksa "maj" (koji bi označavao turski naziv za rudnik - majdan),
jer su možda rudari sa Kosova pod najezdom Turaka došli na Kosmaj ...

A možda su Kosmajem hodili i Sveti Kozma i Damjan (Cosmas et Damianus), braća blizanci, čudotvorci, besrebrenici
i hrišćanski mučenici ubijeni 284. godine, koje Srpska Pravoslavna Crkva slavi 1. jula po julijanskom kalendaru,
pa je, shodno tome, Kosmaj možda dobio ime po Svetom Kozmi ...

I konačno, s obzirom na svoju upečatljivost u odnosu na okolinu, možda naziv Kosmaj potiče od grčke reči Kosmos (κόσμος),
jer su Sloveni preuzimali grčke reči tako što su umesto sufiksa "us" i "os" stavljali sufikse "ej" i "aj" (na primer Orpheus je Orfej, a Prometheus je Prometej) ... 

S obzirom da je "kosmos" zapravo sinonim za svemir, odnosno vasionu,
a već postoji i verzija sa imenom drevnog slovenskog paganskog boga Kozmaj/Kasmaj, zaštitnika vasione,
logički zaključak se sam nameće, zar ne ... Srbi, narod nebeski ... 

Jaooooj, Jovane I. Deretiću, smesta napusti moj mozak ...

Ma nema šanse, obuzeo me Joca ... 

Zapravo, srpska reč Kosmaj ne potiče od grčke reči Kosmos, već obrnuto - Stari Grci su vasionu nazvali Kosmos
na osnovu srpske reči Kosmaj i našeg paganskog boga, zaštitnika vasione ...
Stari Grci su inače imali običaj da, u cilju lažiranja srpske istorije, desrbizuju srpske reči uklanjajući im početno slovo "s" ...
Tako je mitski grčki lirista i pesnik Orfej zapravo bio Srbin i zvao se Sorbej ...
Potom su Grci iz njegovog imena uklonili slovo "s", te je Sorbej postao Orbej, a zatim je još malo pogrčen,
da bi konačno u istoriji ostao zapamćen kao Orfej ...
Slično kao što je i Homer, koji je opevao Ilijadu i Odiseju, zapravo bio Srbin koji se zvao Momir ...
A Žrnov je zapravo Troja, dok su u drevnim kosmajskim rudnicima obitavali zmajevi, te je Kosmaj dobio ime po tome,
jer načinom na koji sa svoja tri vrha dominira u odnosu na okolinu izgleda "k'o zmaj" koji leži i odmara ... 

Jaoooooj, molim nekog egzorcistu da istera Jovana I. Deretića iz mene, dok skroz ne prolupam ...

Dobro je, pročistio sam ono što mi je ostalo od mozga ... 

Za to vreme, Lesi se malo unervozio i ubrzao, te Goca i ja nastavismo ka Kosmaju ... 

Međutim, kod jedne lakat krivine skrenusmo ka selu Nemenikuće ...



Prema legendi, nakon Drugog srpskog ustanka i oslobođenja od Turaka, knez Miloš Obrenović je prilikom proputovanja ovim predelima (oko 1815. godine),
video selo u kojem su sve kuće bile spaljene i sravnjene sa zemljom od strane Turaka, te je uzviknuo "Ovde nema ni kuće!" ...
I tako tom selu ostade ime Nemenikuće ...

Ova legenda bi mogla da bude prihvaćena kao veoma interesantno istorijsko štivo da ne postoji dokumentovani zapis
na geografskoj karti iz doba Austrougarske vladavine (1718-1739), na kojoj stoji pribeleženo naseljeno mesto "Neminikutie"
koje je tada pripadalo Gročanskom distriktu ... 

Dakle, možda neko i jeste uzviknuo "Jebemu čaponjak, pa ovde nema ni kuće!", ali to sigurno nije mogao biti knez Miloš Obrenović,
već neko ko je barem sto godina stariji od njega ...

Takođe, iz ugla srpskog jezika ime ovog sela je gramatički problematično, jer je nedefinisano da li ga treba tretirati kao jedninu ili množinu,
te shodno tome neodređeno je i kako se pravilno menja po padežima ...
Tako ni sami meštani sela Nemenikuće nisu sigurni da li žive u Nemenikućama ili u Nemenikuću ...

U svakom slučaju, u Nemenikućama/Nemenikuću se nalazi lepa i istorijski veoma značajna crkva posvećena svetim apostolima Petru i Pavlu,
zidana od 1864. do 1868. godine pod nadzorom Nastasa Naumovića ...



Crkva je sazidana na temeljima stare crkve Vavedenja Presvete Bogorodice, u kojoj je 1690. godine Arsenije III Čarnojević,
predvodnik Velike seobe Srba, poslednji put pričestio Srbe pre prelaska u Austrougarsku monarhiju ... 

U toj crkvi je i Karađorđe sa svojim ustanicima primio pričešće 1806. godine pred napad na Beograd, tokom Prvog srpskog ustanka ...



Zapravo, iako je stara crkva i dalje bila u potpuno očuvanom i funkcionalnom stanju, odlučeno je da se ona sruši,
te da se na njenom mestu podigne nova, monumentalnija crkva, po uzoru na Crkvu Svetog velikomučenika Georgija,
koja je podignuta desetak godina pre toga u Smederevu (izgradnja je trajala od 1850. do 1854. godine) ...



Ne znam, meni ovaj potez ne deluje baš razumno, ni iz istorijskog, ni iz religijskog ugla, al' šta sad ... 

U svakom slučaju, u unutrašnjosti nove crkve, na podu, nalaze se dve nadgrobne ploče sa uklesanim natpisima, lobanjama i ukrštenim kostima ...
To su grobovi Vićentija Petrovića, gročanskog kneza, učesnika Prvog srpskog ustanka i njegovog sina Jovana Vićentijevića, kosmajskog kapetana ...

Grobovi su bili pred ulazom stare, srušene crkve, ali su ostali očuvani, te je odlučeno da budu obuhvaćeni zidovima nove crkve  ...

U porti crkve se nalazi i Kleopatrina česma, nazvana po ćerki kneza Aleksandra Karađorđevića i kneginje Perside,
koja je veoma mlada umrla 1855. godine, u 20. godini života ... 

Njeno telo je na putu iz Beograda za Topolu, gde je trebalo da bude sahranjena na Oplencu, ostavljeno preko noći u staroj crkvi ... 

Devojke iz Nemenikuća su tokom noći izatkale pokrov za princezu, a ožalošćena kneginja je dotadašnji, svileni, poklonila nemenikućkoj crkvi,
gde se i danas čuva ... U znak zahvalnosti knez Aleksandar je dao da se 1856. godine u crkvenoj porti sagradi najlepša česma u okolini ... 

Kleopatrina česma je obnovljena i vraćena u upotrebu 1997. godine, ali prvobitni oblik česme nažalost nije zadržan ... 



Voda je do česme dovedena sa izvora Orovac, udaljenog oko jedan kilometar ...

Eto, na samo jednom mestu od istorijskog značaja imamo još dva primera kako smo zeznuli sopstvenu istoriju ... 

Osim toga što je stara crkva bila funkcionalna i što su baš za nju bili vezani važni istorijski događaji,
kao što su poslednje pričešće Srba od strane Arsenija III Čarnojevića, pre prelaska Save i Dunava,
pričešće Karađorđa i njegovih ustanika pre pokušaja oslobađanja Beograda, sahranjivanje Vićentija Petrovića i Jovana Vićentijevića,
te konačno smrt mlade Kleopatre Karađorđević i tkanje njenog pokrova, crkveni velikodostojnici su ipak odlučili da sruše tu staru crkvu 1864. godine
i tokom naredne četiri godine podignu novu, samo zbog želje za monumentalnošću ...

Drugi primer je naravno Kleopatrina česma ... Ako je već obnovljena i vraćena u upotrebu, zašto nije sačuvan njen prvobitni oblik ...
Kako sad da znamo kako je zapravo izgledala ta najlepša česma u okolini ...

U dvorištu crkve se nalazi i spomen-bista srpskog književnika Milovana Vidakovića (1780-1841) ...


Milovan Vidaković, rodom iz Nemenikuća, pisao je pesme, spevove i romane, te je bio jedan od najčitanijih srpskih pisaca svoga vremena ... 

Kao dete je iz Nemenikuća prebegao u Irig, gde je pošao u školu ...
Tu je preživeo irišku kugu 1795/96 godine, te je potom gimnaziju završavao u Segedinu, Temišvaru i Novom Sadu,
a zatim filozofiju u Segedinu i Kežmarku u sadašnjoj Slovačkoj, gde je bio upisan i na prava ...
Naučio je latinski, nemački i mađarski jezik, a pomalo je poznavao i francuski ...

U jesen 1817. godine bio je postavljen za profesora srpske gimnazije u Novom Sadu, ali je otpušten 1824. godine odlukom Patronata gimnazije,
te je od tada živeo kao privatni učitelj u Temišvaru, Sremskim Karlovcima i Pešti ...

Veći deo života je proveo kao samac i u besparici ...
Preminuo je 1841. godine u Pešti, gde je i sahranjen na srpskom groblju, a nadgrobni spomenik mu je o svom trošku podigla Matica srpska.

Za života, Milovan Vidaković je bio oštar protivnik Vukove reforme srpskog jezika, te je sva svoja dela pisao na staroslovenskom jeziku ...
Sa druge strane, Vuk je kritikovao njegov izveštačeni stil pisanja romana ...

U svakom slučaju, Milovan Vidaković je iza sebe ostavio romane kao što su "Usamljeni junoša", "Velimir i Bosiljka",
"Ljubomir u Jelisijumu" i "Putešestvija u Jerusalim" ...
Takođe je, nakon smrti svog prijatelja diplomate i publiciste Dimitrija Davidovića (1789-1838) , napisao njegovu biografiju,
te je napisao jedan udžbenik latinskog jezika, kao i više poetskih dela ...
Započeo je, ali nije i završio, svoju autobiografiju, koja je objavljena tek posthumno ...

U širem ataru sela Nemenikuće, na severoistočnoj padini Kosmaja, nalaze se i ruševine srednjevekovnog manastira Kasteljan,
koji je poznat i pod imenom Kastaljan ... 

S obzirom da se do tih ruševina ne može prići automobilom, a nismo imali dovoljno vremena za duža pešačenja,
jer nas je čekalo još dosta lokacija od interesa, odlučili smo da ovaj put ne obiđemo ostatke manastira Kasteljan ... 

Stoga ću iskoristiti nekoliko fotografija sa interneta, da bih ilustrovao priču o ovom gotovo nepoznatom manastiru ... 

Naime, početkom ovog milenijuma, u doba Rimskog carstva, nastalo je prvo zdanje na prostoru manastira Kasteljan ...
U pitanju je bilo rimsko utvrđenje (castrum), sa zadatkom zaštite kosmajskih rudnika ...

U vreme kralja Dragutina Nemanjića (1244-1316), početkom XIV veka, rimsko utvrđenje pretvoreno je u crkvu, posvećenu Svetom Đorđu ...
Oblik crkve, pravougaona osnova, jednobrodna građevina zidana kamenom, prepoznatljive su karakteristike raške arhitektonske škole ...



Crkvu je u XV veku obnovio despot Stefan Lazarević (1377-1427), dodajući joj kupolu ...
Tada je podignuta i trpezarija, kao zasebna zgrada koja je imala dva nivoa ... Tokom vladavine despota Stefana Lazarevića
pretpostavlja se da je taj kompleks zgrada služio kao njegova lovačka rezidencija, odnosno letnjikovac ...



Treću fazu gradnje i konačno uobličavanje prostora u manastirski kompleks predstavlja podizanje konaka krajem XV veka ili početkom XVI veka ...
Konak je bio spratna zgrada, postavljen par metara od crkve ... Prizemlje se sastojalo od pet prostorija i služilo je za smeštaj putnika ...

Oformljeni manastir dobija ime Kasteljan, čiji je koren najverovatnije u reči "kastel",
s obzirom da je podignut na mestu na kojem se u doba starog Rima nalazilo utvrđenje ... 

Tačna godina napuštanja manastira nije poznata, ali se pretpostavlja da je Kasteljan napušten krajem XVII veka, oko 1690. godine,
uoči Velike seobe Srba ... Manastir je tada prepušten zaboravu i zubu vremena ...

Do 1963. godine, kada je Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda ovaj lokalitet uvrstio u svoj program,
bio je vidljiv samo jedan dugački zid na južnoj strani jaruge, dok je ostatak manastirskog kompleksa
bio u potpunosti zatrpan ranijim urušavanjem obližnjeg brda ...



Tokom druge polovine šezdesetih godina dvadesetog veka dolazi do otkopavanja ostataka manastira ...
Detaljnim arheološkim istraživanjima došlo se do zapanjujućih nalaza ... 

Otkriveni su ostaci crkve, velikog konaka, trpezarije i nekropola ...
Tom prilikom pronađena je časna trpeza sa urezanim likom jelena, kao i fragmenti fresaka, što govori da je manastir nekada bio živopisan ... 



Takođe, u trpezariji je nađena i nadgrobna ploča iz 1332. godine koja svedoči o starosti ovog zdanja, ali je ona odneta sa ovog lokaliteta ...

Na Đurđevdan 2000. godine, unutar ruševina manastira Kasteljan održana je prva sveta služba nakon više od tri veka ...  

Kompleks manastira sada predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture ...


I tako, dok sam ja pripovedao o Kasteljanu, Lesi je strpljivo čekao ispred Crkve Svetog Petra i Pavla ... 

Lagano ponovo ulazimo u Lesija i nastavljamo dalje ka Kosmaju ...



Penjemo se ka Kosmaju, ali pre glavnog uspona, na raskrsnici gde se održava čuveni vašar uoči Svetog Ilije (2. avgust)
skrećemo desno ka selu Dučina, u kojem se nalazi moja vikendica ...



Dučina je jedno od najmanjih, ali i najstarijih sela na području opštine Sopot ... 

Dobila je ime po vojvodi Duči, koji je sa sobom u boj na Kosovu poveo osamdeset konjanika, ali se nijedan nije vratio nazad u selo ...

Dolazimo do nizbrdice gde počinje selo Dučina ... Tabla sa oznakom naseljenog mesta stoji, ali tabla sa nazivom sela,
koja bi trebalo da se nalazi nekih desetak metara ispred pomenute table, je naravno (opet) oborena ... 



To se dešava svake godine, jer se bilmezi zalete niz tu nizbrdicu, nekako izgube kontrolu nad vozilom u toj blagoj krivini,
te raspale pravo u tablu na kojoj piše Dučina ...

U centru Dučine (gde se, sasvim logično, nalazi seoska kafana i raskrsnica), odvaja se put na desno, koji prolazi pored osnovne škole,
u kojoj deca pohađaju samo prva četiri razreda, a potom nastavljaju da idu u osnovnu školu u susednom selu Rogača,
i spušta se sve do spomenika podignutog 1961. godine na mestu gde su 27. oktobra 1943. godine Prva šumadijska brigada,
Kosmajski odred i Sremski bataljon izvojevali veliku pobedu nad okupatorskim snagama ...





Vraćamo se uzbrdo na glavni put, te ubrzo skrećemo na drugu stranu
i ponovo se spuštamo nizbrdo, putem koji vodi ka selu Rogača ... :dada:



 

~ nastavak ~

<< 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 >>

~ nazad na stranicu "Citro Susreti i Putovanja 2018" ~