9/12

Goca i ja sedosmo opet u Lesija i krenusmo ka vrhu Kosmaja ...



Prvo smo skrenuli ka vrhu koji se zove Goli vrh, odnosno Beli kamen (540 metara nadmorske visine), gde se nalaze televizijski repetitori ...



Na tom mestu je pre nekoliko godina postavljen drveni vidikovac sa kojeg puca neverovatan pogled na okolinu Kosmaja ...



Ali, pre penjanja na vidikovac, prvo da obiđemo jedno skrovito mesto od istorijskog značaja, za koje malo ljudi zna da uopšte postoji ... 



Tako je, idemo ovuda ... 



Lišće je šuškalo pod našim nogama ...



Goca je skupljala žireve ...



Hajde bre, ne usporavaj saobraćaj ...



I evo nas, stigli smo ...



Nažalost, informacije na tabli nisu baš najpreciznije ...

Sećate se da sam nekoliko puta tokom reportaže spomenuo da su se na Kosmaju vodile žestoke i krvave borbe
tokom Prvog svetskog rata, o kojima će biti reči u nastavku reportaže ...

E pa, došao je taj trenutak ...

Već sam spomenuo kako je atentat na austrougarskog prestolonaslednika Franca Ferdinanda u Sarajevu
iskorišćen kao povod za napad na Srbiju, a samim tim i za otpočinjanje Prvog svetskog rata ... 

Austrougarska vojska je napala Srbiju preko Drine, gde je srpska vojska u Cerskoj bici nanela prvi poraz mnogo jačoj austrougarskoj vojsci ...

Međutim, nakon sloma u Cerskoj bici, Habsburški vojskovođa Poćorek, sa vojskom od preko 300.000 vojnika ponovio je napad na Srbiju,
ovog puta temeljitije i mnogo opreznije ... I pored hrabre odbrane, Srpska vojska je morala da se postepeno povlači ...
U želji da skrati liniju fronta, čime bi poboljšala odbranu, Srpska Vrhovna Komanda žrtvovala je Beograd i prepustila je grad neprijatelju ...
Jedinice Komande odbrane Beograda, pod komandom generala Mihajla Živkovića-Gvozdenog, 30. novembra 1914. godine,
zajedno sa civilima, kreću u povlačenje prema Kosmaju ... Usput je (barem) jedan neznani junak ostao da leži na Avali ...

Jedan deo srpske vojske zauzima svoj položaj na Kosmaju ... 

Poćorek šansu za konačnu pobedu vidi u brzom i odlučnom napadu na Kosmaj,
jer bi njegovim osvajanjem austrougarska vojska zašla iza leđa srpskoj vojsci na liniji Aranđelovac - Gornji Milanovac ...
Za taj napad Poćorek je odvojio preko 60 bataljona ...

Tako je 6. decembra počeo žestok napad na srpske položaje na Kosmaju ... 

Na brdovitom i šumovitom terenu, u zimskim uslovima, borbe su se uglavnom vodile prsa u prsa, bajonetima, bombama ...
Krvave borbe su trajale tri dana, do 8. decembra ...
Austrougarske trupe su bile potučene, a Kosmaj je ostao u srpskim rukama ... 

Mnogo srpskih vojnika je zauvek ostalo na Kosmaju ... Tačan broj stradalih nikada nije precizno utvrđen ...

Za to vreme, srpska kontraofanziva se uspešno odvijala preko Kolubare
i završila se veličanstvenom pobedom srpske vojske u Kolubarskoj bici, 16. decembra 1914. godine ...

Nažalost, to je bila poslednja pobeda srpske vojske nad Austrougarima ... 

Ulaskom Nemačke i Bugarske u rat početkom 1915. godine, naredni udar je primorao našu vojsku,
koju je predvodio kralj Petar I Karađorđević (1844-1921), na veliko povlačenje ka jugu ...
Usledila je golgota preko Albanije, Krf i Jonsko more kao plava grobnica, ali potom i reformiranje vojske,
saveznički proboj Solunskog fronta, pri čemu je opet mnogo srpskih vojnika našlo svoj večni počinak na Zejtinliku,
te povratak i konačno oslobođenje Srbije 1918. godine ...

S obzirom na brzinu kojom je srpska vojska bila prinuđena na povlačenje,
svi ovi heroji koji su ostavili svoje živote na Kosmaju ostadoše nepokopani ... 

Tek nakon oslobođenja i povratka srpske vojske u Srbiju njihovi posmrtni ostaci su bili sakupljeni i delom položeni u kriptu
pomenutog Hrama Svete Trojice u Rogači, a delom položeni u ovu skromnu spomen-kosturnicu podno Belog kamena ...



Na spomen-kosturnici su ispisani stihovi pesme "Otadžbina" čuvenog srpskog pesnika Đure Jakšića ...

И само дотле, до тог камена,
До тог бедема -
Ногом ћеш ступит можда , поганом!
Дрзнеш ли даље? ... Чућеш громове
Како тишину земље слободне
Са грмљавином страшном кидају.


Unutar samog spomen-obeležja, nalazi se zastakljena vitrina u kojoj je položen mali beli kovčeg
sa određenim brojem posmrtnih ostataka, dok je većina kostiju pohranjena ispod spomenika ...



Nažalost, vitrina nije dobro zadihtovana, te je unutar nje izraslo zelenilo, sakupila se vlaga i staklo se zamaglilo, pa se mali kovčeg jedva vidi ... 



Ta vitrina sada bukvalno više podseća na neki akvarijum ...

Naravno, i ovu značajnu lokaciju smo obišli sa Nalinijem i Džonom ... 

Istu ovu priču o Prvom svetskom ratu sam i njima ispripovedao ...



Obojica su ostali zapanjeni junaštvom našeg naroda tokom Prvog svetskog rata, kao i stravičnom činjenicom da je tokom tog rata
Srbija izgubila trećinu stanovništva (oko 1.300.000 stanovnika), odnosno čak oko 60% ukupne muške populacije ... 

Džon je pitao - kako je moguće da jedan interni sukob između dve države preraste u rat svetskih razmera, ali pre nego što sam mu ponudio odgovor,
Nalini je pružio veoma detaljno i precizno objašnjenje, jasno razdvojivši povode i uzroke, uz iznošenje dosta tačnih istorijskih činjenica,
te sam zaključio da Indijci imaju veoma široko i duboko obrazovanje ...

Inače, za ovu spomen-kosturnicu sam znao odavno ... 

Još dok sam bio klinac, tata me je, zajedno sa mojim pomenutim drugarom Goranom i njegovom sestrom Gordanom
poveo u šetnju po kosmajskim stazama i bogazama ... Tada smo obišli i ovu spomen-kosturnicu ...



Tada se u vitrini kosturnice nije nalazio mali beli kovčeg, već je određeni broj ljudskih kostiju bio izložen na pokrovu ... 

Jasno su se mogli prepoznati delovi lobanje, kao i delovi grudne kosti sa rebrima ...
Taj prizor je bio mnogo jeziviji, ali je slao i mnogo jaču poruku ... 



Takođe, priča se kako se po nepristupačnijim, strmijim, šumovitim obroncima Kosmaja još uvek može pronaći poneki deo kosti ljudskog porekla ...

Dok ovo pišem, u glavi mi odzvanjaju stihovi pesme "Ratnik paorskog srca" Đoleta Balaševića ...

Psov'o je Braca i krivce i žrtve,
Puške i vaške i rov prepun blata.
Rek'o je - ne mož' izbrojati mrtve,
Jer su se carevi igrali rata.


Elem, postavlja se pitanje zašto je ova spomen-kosturnica pala u zaborav,
kao uostalom i cela surova i presudna bitka na Kosmaju u kojoj je izginulo mnogo srpskih vojnika ... 

Da krajem devedesetih godina dvadesetog veka nisu postavljeni televizijski repetitori na vrhu Beli kamen, ne bi bilo ni asfaltiranog puta do njih,
a samim tim ne bi bio sagrađen ni vidikovac, te bi pristup ovom spomeniku od izuzetne istorijske važnosti bio još teži ... 

Još uvek nije postavljen ni jedan putokaz do ove spomen-kosturnice ...

Još bitnije je pitanje zašto se kralj Aleksandar I Karađorđević opredelio da podigne grandiozni Spomenik Neznanom Junaku na vrhu Avale,
pritom sravnivši sa zemljom srednjevekovni grad Žrnov, a da sa druge strane ovu spomen-kosturnicu pošalje u zaborav ... 

Ako je već hteo da spomenik podigne na teritoriji Beograda, zbog blizine i lakšeg pristupa prilikom obeležavanja bitnih istorijskih datuma,
postojale su mnogo pogodnije lokacije u urbanom delu grada ili na tadašnjoj periferiji grada ... 

A ako je hteo da spomenik veže za lokaciju od istorijskog značaja za period Prvog svetskog rata, onda je svakako Kosmaj i njegov Goli vrh,
odnosno Beli kamen, mnogo logičniji izbor, jer je zapravo na tom mestu bilo poprište najkrvavije bitke, a sam vrh je, za razliku od Avale,
bio slobodan za izgradnju spomenika (na šta ukazuje i samo ime "Goli vrh") ... 

Napokon, zbog položaja Belog kamena, taj spomenik bi svakako bio veoma uočljiv i upadljiv
svakome ko bi ka Kosmaju dolazio iz pravca Beograda ...

Filozofiranje o Aleksandru I Karađorđeviću je gotovo, a mi krenusmo nazad ka vrhu Beli kamen i vidikovcu koji se nalazi na njemu ...



Auh, pa tu mora baš mnogo da se pentra po stepenicama ...



Ništa, idemo polako ...



I eto nas na najvišoj platformi vidikovca ...



Pogled na okolinu Kosmaja je veličanstven ...



Zumiranje na Sopot ...



Malo neobaveznog poziranja ...



Pogled na druga dva kosmajska vrha, obasjana zracima Sunca koje je već počelo da zamačinje za horizont ...



Pogled na upečatljiv spomenik ...



 

~ nastavak ~

<< 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 >>

~ nazad na stranicu "Citro Susreti i Putovanja 2018" ~